Pregled

Oporavak gospodarstva europodručja početkom 2024., poduprt neto trgovinom i rastom potrošnje kućanstava, bio je snažniji nego što se očekivalo u projekcijama stručnjaka ESB‑a iz ožujka 2024. Najnovije informacije upućuju na zaključak da će gospodarstvo u kratkoročnom razdoblju nastaviti rasti, i to brže nego što se predviđalo. Realni raspoloživi dohodak trebao bi se i dalje povećavati u uvjetima snažnog rasta plaća, postupnog jačanja povjerenja i sve boljih trgovinskih uvjeta, što bi tijekom 2024. trebalo dovesti do oporavka kojem će najviše pridonositi potrošnja. Doprinos neto trgovine na početku godine djelomično je posljedica kolebljivosti nakon privremenog smanjenja krajem 2023. Međutim, očekuje se daljnje povećanje inozemne potražnje, koje će pridonijeti rastu izvoza europodručja. U srednjoročnom razdoblju predviđa se postupno slabljenje nepovoljnog utjecaja prethodnog pooštravanja monetarne politike, pri čemu će gospodarskoj aktivnosti pridonositi pretpostavljeno ublažavanje uvjeta financiranja u skladu s tržišnim očekivanjima povezanima s budućim kretanjem kamatnih stopa. Rast će podupirati i otporno tržište rada. Naime, kasnije u projekcijskom razdoblju stopa nezaposlenosti trebala bi se smanjiti na povijesno niske razine. Predviđa se da će se produktivnost tijekom projekcijskog razdoblja povećavati kako određeni ciklički činitelji koji su u posljednje vrijeme djelovali na smanjenje njezina rasta budu slabjeli. Općenito gledajući, očekuje se da će godišnji prosječni rast realnog BDP‑a iznositi 0,9 % u 2024. te da će se potom povećati i iznositi 1,4 % u 2025. i 1,6 % u 2026. Izgledi za rast BDP‑a revidirani su naviše za 2024. u odnosu na projekcije iz ožujka 2024. zbog pozitivnog iznenađenja na početku godine i najnovijih povoljnih podataka. Za 2025. revidirani su neznatno naniže a za 2026. nisu revidirani.^[1]

Predviđa se da se ukupna inflacija u kratkoročnom razdoblju uglavnom neće znatnije mijenjati te da će se tijekom 2025. dodatno smanjivati na razine blizu ciljne razine. To je posljedica slabljenja troškovnih pritisaka, koji su među ostalim povezani s troškovima rada, i postupnog prijenosa odgođenog utjecaja prethodnog pooštravanja monetarne politike na potrošačke cijene. Očekuje se određena kolebljivost ukupne inflacije mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) do kraja 2024. zbog baznih učinaka i viših cijena energenata. Inflacija cijena energije trebala bi se u srednjoročnom razdoblju ustaliti na niskim pozitivnim stopama, s obzirom na tržišna očekivanja povezana s budućim kretanjem cijena nafte i plina te na planirane fiskalne mjere povezane s klimatskim promjenama. Inflacija cijena hrane u posljednjim se tromjesečjima znatno smanjila jer su u uvjetima nižih cijena energenata i prehrambenih sirovina oslabjeli pritisci proizvođačkih troškova. Očekuje se da će se inflacija cijena hrane u sljedećem razdoblju kretati oko sadašnjih razina te da će se od kraja 2025. dodatno smanjivati. Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane trebala bi ostati viša od ukupne inflacije u većem dijelu projekcijskog razdoblja, ali njezino smanjivanje trebalo bi se nastaviti, premda sporim tempom, prije svega u 2025. i 2026. Središnji element te projekcije jest očekivano postupno smanjenje rasta nominalnih plaća s razina koje će u početku ostati povišene, do kojeg će doći zbog slabljenja pozitivnog utjecaja pritisaka povezanih s naknadom za inflaciju u uvjetima nestašice radne snage na tržištu rada. Očekivano jačanje rasta produktivnosti trebalo bi pridonijeti ublažavanju pritisaka troškova rada. Nadalje, predviđa se da će rast dobiti oslabjeti i djelomično ublažiti prijenos troškova rada na cijene, posebno u 2024. Općenito gledajući, očekuje se da će se godišnja prosječna stopa ukupne inflacije mjerene HIPC‑om smanjiti s 5,4 % u 2023. na 2,5 % u 2024., 2,2 % u 2025. i 1,9 % u 2026. U odnosu na projekcije iz ožujka 2024. inflacija mjerena HIPC‑om u 2024. i 2025. revidirana je naviše za 0,2 postotna boda, prije svega zbog viših cijena energenata i najnovijih podataka o inflaciji mjerenoj HIPC‑om bez energije i hrane čije su vrijednosti malo veće od očekivanih. Osim toga, očekuje se određeno jačanje pritisaka troškova rada zbog većeg rasta plaća te malo opreznije prognoze rasta produktivnosti. Izgledi za ukupnu inflaciju i inflaciju mjerenu HIPC‑om bez energije i hrane za 2026. nisu revidirani.

1. Međunarodno okružje

Postoje naznake jačanja globalne gospodarske aktivnosti, no na rast i dalje djeluju nepovoljni činitelji. Najnoviji podatci potvrđuju vrlo postupno jačanje globalne aktivnosti (bez europodručja) od početka godine, pri čemu je vidljiva sve veća usklađenost kvantitativnih podataka s pozitivnim signalom koji proizlazi iz kvalitativnih podataka.^[2] Međutim, na globalni rast i dalje djeluju nepovoljni činitelji, među ostalim postupno hlađenje tržištâ rada, daljnje slabljenje rasta nominalnih plaća i smanjenje viška štednje u razvijenim gospodarstvima. Nepovoljan utjecaj na rast i dalje proizlazi i iz prethodnog pooštravanja monetarne politike i povećane gospodarske neizvjesnosti u uvjetima geopolitičkih napetosti. U Kini je osobna potrošnja još slaba u uvjetima poteškoća u sektoru stambenih nekretnina, a aktivnost u prerađivačkoj industriji i izvoz i dalje potiču gospodarski rast. Izgledi za globalni rast uglavnom su nepromijenjeni u odnosu na projekcije iz ožujka 2024. Naime, očekuje se da će stopa rasta u 2024. i 2025. iznositi 3,3 % te da će u 2026. dosegnuti 3,2 %, što je neznatno slabija dinamika od one zabilježene tijekom posljednjeg desetljeća (Tablica 2.).

Predviđa se da će se globalna trgovina (bez europodručja) ove godine oporaviti i da će potom njezin rast u većoj mjeri biti usklađen s globalnom aktivnošću. Nakon razdoblja slabe dinamike trgovine u 2023. u uvjetima ponovnog uravnoteženja potražnje za robom i uslugama nakon pandemije, najnoviji podatci potvrđuju da se oporavak globalne trgovine postojano nastavlja te da je utjecaj poremećaja u prometu na području Crvenoga mora i dalje ograničen. Kada je riječ o globalnom uvozu, u odnosu na prethodne projekcije nema većih promjena: predviđa se da će se u 2024. povećati za 2,6 % te da će u 2025. i 2026. dosegnuti stopu od 3,3 %. Inozemna potražnja europodručja ove bi se godine trebala oporavljati slabijom dinamikom i porasti za 2,1 %. Razlog tomu prije svega je slabiji uvoz u nekim od glavnih trgovinskih partnera europodručja, kao što su Ujedinjena Kraljevina te zemlje Srednje i Istočne Europe, u drugoj polovici 2023. i prvom tromjesečju 2024. Budući da je njezina tromjesečna dinamika rasta tijekom projekcijskog razdoblja usporediva s dinamikom rasta svjetskog uvoza, inozemna potražnja europodručja trebala bi porasti za 3,4 % u 2025. i za 3,3 % u 2026.

Predviđa se da će se inflacija na globalnoj razini smanjivati tijekom projekcijskog razdoblja. Ukupna inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena u glavnim razvijenim gospodarstvima i zemljama s tržištem u nastajanju trebala bi se smanjiti na 4,2 % u 2024., 3,3 % u 2025. i 2,9 % u 2026. zbog slabljenja utjecaja prošlih šokova na strani ponude i restriktivne monetarne politike. Premda je ta projekcija uglavnom usporediva s onom iz ožujka, inflacija u Sjedinjenim Američkim Državama revidirana je blago naviše za ovu godinu zbog ostvarenja koja su u prvom tromjesečju bila snažnija od očekivanih. U Kini je ukupna inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena i dalje na niskim razinama u uvjetima slabe domaće potražnje a tijekom projekcijskog razdoblja trebala bi postupno rasti. Očekuje se da će stopa rasta izvoznih cijena konkurenata europodručja, u nacionalnim valutama i na godišnjoj razini, u 2024. postati pozitivna i da će u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja ostati blizu procijenjenom dugoročnom prosjeku. Revizija naniže za 2024. u odnosu na projekcije iz ožujka posljedica je slabije inflacije izvoznih cijena u odnosu na očekivanja, čiji je učinak veći od učinka pretpostavki o višim cijenama sirovina iz sadašnjih projekcija.

2. Realno gospodarstvo

Gospodarska aktivnost u europodručju oporavila se u prvom tromjesečju 2024., djelomično pod utjecajem privremenih činitelja (Grafikon 1.).^[3] Prema brzoj procjeni Eurostata stopa tromjesečnog rasta u prvom tromjesečju ove godine iznosila je 0,3 %, odnosno bila je za 0,2 postotna boda viša nego što se očekivalo u projekcijama iz ožujka. Za četvrto tromjesečje 2023. stopa je revidirana naniže za 0,1 postotni bod. Pozitivno iznenađenje u prvom tromjesečju vjerojatno je povezano s doprinosom neto trgovine nakon privremenog smanjenja u četvrtom tromjesečju 2023. Osim toga, neuobičajeno blaga zima u nekim je državama privremeno pridonijela ulaganju u stambene nekretnine. Kada je riječ o pojedinačnim sektorima, dodana vrijednost u industriji vjerojatno se smanjila u prvom tromjesečju 2024., a dodana vrijednost u sektoru usluga se povećala.

Grafikon 1.

Rast realnog BDP‑a europodručja

(stope promjene u odnosu na prethodno tromjesečje, sezonski i kalendarski prilagođeni tromjesečni podatci)

Očekuje se da će realni BDP tijekom 2024. dodatno ojačati zahvaljujući rastu dohodaka kućanstava, inozemnoj potražnji i određenom oporavku poslovnog ulaganja. Daljnji rast realnog raspoloživog dohotka trebao bi potaknuti osobnu potrošnju, koja bi od drugog tromjesečja trebala biti glavni pokretač rasta. Kretanja mjesečnih pokazatelja, kao što su postupno povećanje povjerenja potrošača, daljnje jačanje pokazatelja indeksa PMI (engl. Purchasing Managers’ Index) povezanih s aktivnošću u sektoru usluga i novim narudžbama do svibnja te povećanje obujma maloprodaje u ožujku, u skladu su s takvim oporavkom potrošnje kućanstava. Snažan rast realnih plaća trebao bi, u uvjetima nestašice radne snage na tržištu rada, poduprijeti kupovnu moć kućanstava tijekom godine, čemu će pridonijeti očekivani oporavak povjerenja. Predviđa se da će poslovno ulaganje u 2024. u prosjeku uglavnom stagnirati na godišnjoj razini, no tijekom godine očekuje se određeni oporavak, prije svega zbog sve slabijeg, ali i dalje prisutnog nepovoljnog utjecaja prethodnog pooštravanja monetarne politike. Istodobno će poslovnom ulaganju pridonositi oporavak domaće i inozemne potražnje, pri čemu će inozemna potražnja potaknuti i rast izvoza. Nadalje, predviđa se da će normalizacija ciklusa zaliha, koja je na prelasku u 2024. dala znatni negativan doprinos rastu, u drugoj polovici 2024. imati neutralan utjecaj na rast. Naposljetku, očekuje se da će na kratkoročne izglede za rast realnog BDP‑a europodručja vrlo pozitivno utjecati aktivnosti multinacionalnih poduzeća u Irskoj, koje su u 2023. na njih imale negativan utjecaj.

U srednjoročnom razdoblju na rast realnog BDP‑a povoljno će djelovati povećanje realnih dohodaka, jačanje inozemne potražnje i slabljenje utjecaja pooštravanja monetarne politike. Unatoč tržišnim očekivanjima povezanima sa smanjenjem kamatnih stopa najveći utjecaj pooštravanja monetarne politike očekuje se u 2024. Ukidanje mjera fiskalne potpore koje su uvedene od 2022. zbog visokih cijena energije i visoke inflacije općenito će imati mali negativan utjecaj na rast u razdoblju od 2024. do 2026. Istodobno će državna potrošnja i ulaganje pozitivno utjecati na rast BDP‑a.

Očekuje se da će uvjeti financiranja, posebno visoke kamatne stope, i dalje snažno negativno utjecati na rast, ali njihov će utjecaj slabjeti tijekom projekcijskog razdoblja. Utjecaj mjera monetarne politike od prosinca 2021. i dalje se prenosi na realno gospodarstvo, što utječe na izglede za rast, osobito za 2024.^[4] Na temelju tržišnih očekivanja povezanih s budućim kretanjem kamatnih stopa (Okvir 1.) očekuje se da će negativan utjecaj monetarne politike na gospodarski rast početi postupno slabjeti tijekom 2024. Navedeno će, zajedno sa slabljenjem nepovoljnog utjecaja pooštravanja standarda odobravanja kredita zabilježenog od kraja 2022., pridonijeti gospodarskom oporavku.

U odnosu na projekcije iz ožujka 2024. rast realnog BDP‑a revidiran je naviše za 0,3 postotna boda za 2024., naniže za 0,1 postotni bod za 2025. a za 2026. nije revidiran (Tablica 3. i Grafikon 2.). Revizije za 2024. posljedica su pozitivnog iznenađenja u prvom tromjesečju godine, koje je, potaknuto neto trgovinom i poboljšanjem nekih anketnih pokazatelja budućih kretanja, neutraliziralo malo negativnije učinke prijenosa slabijeg rasta u četvrtom tromjesečju 2023. Neznatna revizija naniže za 2025. uglavnom se odnosi na reviziju naniže državne potrošnje s obzirom na pooštren karakter fiskalne politike.

Grafikon 2.

Rast realnog BDP‑a europodručja – raščlamba na glavne sastavnice rashoda

a) projekcije stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2024.	b) revizije u odnosu na projekcije stručnjaka ESB‑a iz ožujka 2024.
(godišnje promjene u postotcima, doprinosi u postotnim bodovima)	(revizije: postotni bodovi i doprinosi u postotnim bodovima)

U vezi sa sastavnicama realnog BDP‑a, očekuje se da će realna osobna potrošnja, poduprta snažnim rastom realnih dohodaka u uvjetima većih plaća i niže inflacije, biti glavni pokretač gospodarskog rasta unatoč relativno visokoj stopi štednje. Osobna potrošnja trebala bi se tijekom 2024. postupno oporavljati te u 2025. i 2026. rasti po godišnjim stopama od 1,6 % do 1,7 %, koje su znatno više od prosječne stope od 1,2 % iz razdoblja prije pandemije. Njezinu oporavku pridonosit će rast realnog raspoloživog dohotka, prije svega zahvaljujući snažnom rastu plaća i snažnom osobnom dohotku iz drugih izvora osim rada, odnosno dohotku od samostalne djelatnosti i financijske imovine. U kratkoročnom razdoblju stopa štednje ostat će relativno visoka u skladu s visokofrekventnim kvalitativnim podatcima o namjerama povezanima s budućom štednjom te s obzirom na i dalje povećanu, premda sve manju gospodarsku neizvjesnost, visoke kamatne stope i težu dostupnost kredita. Nadalje, stopi štednje i dalje će pridonositi uglavnom mala sklonost potrošnji osobnog dohotka iz drugih izvora osim rada. U srednjoročnom razdoblju očekuje se da će dinamika rasta realnih dohodaka postati umjerenija u uvjetima postupnog usporavanja dostizanja realnih plaća, no smanjenje stope štednje to bi u velikoj mjeri trebalo neutralizirati. Kako neizvjesnost i inflacijski pritisci budu nastavili slabjeti i kako se osobna potrošnja bude postupno normalizirala, stopa štednje trebala bi se od kraja 2024. početi blago smanjivati. Međutim, predviđa se da će tijekom projekcijskog razdoblja ostati viša od prosječne stope iz razdoblja prije pandemije jer će više kamatne stope vjerojatno i dalje poticati kućanstva na štednju. Osim toga, oporavku osobne potrošnje trebali bi pridonijeti i učinci na bogatstvo.

Predviđa se da će se u 2024. ulaganje u stambene nekretnine dodatno smanjiti te tijekom 2025. polako oporavljati kako negativni utjecaj pooštrenih uvjeta financiranja bude postupno slabio i dohodci kućanstava nastavili snažno rasti. Nakon što se tri uzastopna tromjesečja smanjivalo, ulaganje u stambene nekretnine u prvom tromjesečju 2024. vjerojatno je poraslo, među ostalim zbog neuobičajeno blage zime, posebno u Njemačkoj. S obzirom na slabljenje tog posebnog učinka te i dalje malu potražnju za stambenim nekretninama, na koju u Italiji nepovoljno utječe prestanak znatnog fiskalnog poticaja, očekuje se da će se u drugom tromjesečju 2024. ulaganje u stambene nekretnine nastaviti smanjivati. Međutim, od sredine 2025. trebalo bi se početi oporavljati zbog sve slabijeg utjecaja prošlih povećanja kamatnih stopa na hipotekarne kredite, oporavka cijena stambenih nekretnina i snažnog rasta dohodaka kućanstava. Općenito gledajući, nakon daljnjeg znatnog pada u 2024. i blagog smanjenja u 2025., ulaganje u stambene nekretnine vjerojatno će se prvi put od 2022. povećati na godišnjoj razini u 2026. godini.

U sljedećim tromjesečjima predviđa se oporavak poslovnog ulaganja u uvjetima sve veće potražnje, slabljenja utjecaja nepovoljnih uvjeta financiranja, učinaka poticanja privatnog kapitala koji proizlaze iz programa Next Generation EU (NGEU) te sve većeg zelenog i digitalnog ulaganja. Poslovno ulaganje u europodručju (bez kolebljivih irskih proizvoda intelektualnog vlasništva) snažno se smanjilo u drugoj polovici 2023. usporedno sa slabljenjem povjerenja, smanjivanjem zaostataka u izvršenju narudžbi, iscrpljivanjem internih financijskih zaštitnih slojeva i pooštravanjem uvjeta financiranja. Od početka 2024. predviđa se njegov oporavak u skladu s očekivanim jačanjem domaće i inozemne potražnje. Oporavku će pridonijeti učinci poticanja privatnog kapitala koji proizlaze iz programa NGEU, koji su u nekim državama odgođeni za kraj projekcijskog razdoblja, kontinuirano povećavanje zelenog i digitalnog ulaganja u privatnom sektoru te slabljenje utjecaja nepovoljnih uvjeta financiranja.

Nakon razdoblja negativnog rasta trgovina europodručja trebala bi se poboljšati jer će izvoz rasti usporedno s inozemnom potražnjom. Procjenjuje se da se realni izvoz europodručja u prvom tromjesečju 2024. povećao više nego što se očekivalo u projekcijama iz ožujka. Očekuje se da će tijekom projekcijskog razdoblja rasti uglavnom u skladu s kretanjem inozemne potražnje. U odnosu na projekcije iz ožujka udio na izvoznom tržištu revidiran je naniže za cijelo projekcijsko razdoblje te bi trebao ostati znatno ispod razina zabilježenih prije pandemije. Razlog tomu nepovoljan je utjecaj prošle aprecijacije eura i prošlih šokova cijena energije na konkurentnost jer porast cijena energenata utječe na europodručje više nego na njegove trgovinske partnere. Predviđa se da će se uvoz oporavljati malo brže od domaće potražnje kako se budu oporavljale sastavnice potražnje koje se uvelike temelje na trgovini, kao što je ulaganje. Općenito gledajući, očekuje se da će neto trgovina dati neutralan doprinos rastu tijekom projekcijskog razdoblja. Trgovinski uvjeti trebali bi se u tijeku projekcijskog razdoblja tek neznatno poboljšati s obzirom na to da je šok cijena energije gotovo prestao djelovati. Predviđa se da će se od 2024. saldo tekućeg računa nastaviti oporavljati i da će dosegnuti razine koje su malo niže od 3 % BDP‑a, ali malo više od njegova prosjeka iz razdoblja prije pandemije (2,6 %).

Predviđa se da će tržište rada i dalje biti otporno, premda bi zaposlenost trebala rasti sporije nego u posljednjih nekoliko godina. Prema brzoj procjeni Eurostata zaposlenost je porasla za 0,3 % u prvom tromjesečju 2024. Budući da je u projekcijama iz ožujka predviđeno da će ostati stabilna, riječ je o ponovnom iznenađujućem porastu. Očekuje se da će se rast zaposlenosti smanjiti s 1,4 % u 2023. na 0,8 % u 2024. te da će se stabilizirati na 0,4 % u 2025. i 0,5 % u 2026. Trenutačna razina zaposlenosti viša je od razine na koju upućuje dinamični Okunov zakon, no predviđa se da će se tijekom 2026. približiti razini koja proizlazi iz odnosa pretpostavljena tim zakonom (dio a) u Grafikonu 3.). Takva dinamika u skladu je s očekivanjem o postupnom nestajanju cikličkih činitelja (kao što su zadržavanje radnika i visoke razine dobiti poduzeća) koji su u posljednje vrijeme više nego inače poticali zaposlenost.^[5] Rast zaposlenosti revidiran je naviše za ukupno 0,5 postotnih bodova u razdoblju od 2024. do 2026. u odnosu na projekcije iz ožujka zbog pozitivnog iznenađenja na početku 2024. i donekle poboljšanih izgleda za kretanje radne snage zahvaljujući najnovijim pozitivnim podatcima.

Grafikon 3.

Zaposlenost i produktivnost

a) zaposlenost	b) produktivnost (prema broju zaposlenih)
(indeks: 4. tr. 2019. = 100)	(indeks: 4. tr. 2019. = 100)

Rast produktivnosti rada trebao bi ojačati tijekom projekcijskog razdoblja, ali očekuje se da će razine produktivnosti u 2026. i dalje biti znatno niže od dugoročnog linearnog trenda. Snažniji rast zaposlenosti, u uvjetima relativno slabog rasta realnog BDP‑a, u posljednje je vrijeme ograničio rast produktivnosti. Očekuje se da će se produktivnost tijekom projekcijskog razdoblja oporavljati i pritom se kretati na razinama koje su revidirane neznatno naniže u odnosu na projekcije iz ožujka. Premda se rast produktivnosti po stopama od 1,0 % u 2025. i 1,1 % u 2026., koje su gotovo dvostruko veće od povijesnog prosjeka u razdoblju od 2000. do 2019., čini relativno snažnim, trebao bi se promatrati u odnosu na posebno nisku prosječnu stopu godišnjeg rasta od –0,1 % u razdoblju poslije pandemije (od 2020. do 2023.). Isto vrijedi i za razinu produktivnosti, koja je i dalje znatno niža od one na koju bi upućivao povijesni trend rasta, pri čemu se kao referentna vrijednost rabi prosječna godišnja stopa rasta prije pandemije od 0,6 % (dio b) u Grafikonu 3.).

Očekuje se da će stopa nezaposlenosti ostati relativno stabilna do kraja 2025. te da će se u 2026. dodatno smanjiti na rekordno nisku razinu (Grafikon 4.). U 2024. i 2025. trebala bi se kretati na razinama oko 6,5 % te u 2026. pasti na dosad najnižu razinu od 6,3 %. Stopa nezaposlenosti revidirana je naniže za prosječno 0,2 postotna boda tijekom projekcijskog razdoblja, djelomično zahvaljujući pozitivnijim najnovijim podatcima i malo snažnijim izgledima za zaposlenost.

Grafikon 4.

Stopa nezaposlenosti

(postotak radne snage)

3. Fiskalni izgledi

Tijekom projekcijskog razdoblja, a posebno u 2024., očekuje se pooštravanje fiskalne politike u europodručju (Tablica 4.).^[6] Iznenađenje u vidu slabijih proračunskih rezultata za 2023. može se objasniti prije svega popuštanjem fiskalne politike za 0,3 postotna boda BDP‑a u odnosu na procjene iz projekcija iz ožujka 2024., uglavnom zbog rasta rashoda koji je bio veći od očekivanog. Karakter fiskalne politike trebao bi se znatno pooštriti u 2024., u prvom redu zato što će se ukinuti mnoge mjere potpore povezane s energijom i inflacijom. Predviđa se dodatno pooštravanje u 2025. i 2026., premda mnogo sporije, zbog daljnjeg smanjivanja preostalih mjera potpore povezanih s energijom u 2025., sporijeg rasta subvencija i drugih fiskalnih transfera te nekih mjera na strani prihoda. Te bi učinke trebala djelomično neutralizirati ograničena povećanja državnog ulaganja. Osim tih diskrecijskih mjera fiskalne politike, očekuje se da će nediskrecijski činitelji, uključujući izvanredne prihode i manjkove prihoda, nakon velikih promjena posljednjih godina imati relativno ograničen utjecaj na karakter fiskalne politike tijekom projekcijskog razdoblja. U odnosu na projekcije iz ožujka 2024. predviđa se malo snažnije pooštravanje karaktera fiskalne politike europodručja u 2025. i 2026., uglavnom zbog manje dinamičnog rasta rashoda, koji je djelomično posljedica privremene prirode fiskalnog odstupanja u 2023.

Proračunski saldo europodručja trebao bi se tijekom projekcijskog razdoblja poboljšavati, dok bi se omjer duga i BDP‑a trebao uglavnom stabilizirati. Predviđa se da će se manjak europodručja, čija je razina u 2023. bila viša od očekivane, smanjivati te da će od 2025. biti ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. To je uglavnom posljedica smanjenja ciklički prilagođenog primarnog manjka tijekom cijelog projekcijskog razdoblja, a posebno u 2024., koje bi trebalo nadmašiti povećanje plaćanja kamata. U odnosu na projekcije iz ožujka 2024. proračunski saldo revidiran je naniže za 2024., odnosno očekuje se veći manjak, uglavnom zbog baznih učinaka iz 2023. U 2026. proračunski saldo trebao bi biti malo veći od onog predviđenog u ožujku, odnosno očekuje se manji manjak, zbog revizije naviše ciklički prilagođenog primarnog salda i bolje cikličke komponente. Predviđa se da će se omjer duga i BDP‑a europodručja tijekom projekcijskog razdoblja uglavnom stabilizirati jer će kontinuirane, premda sve manje, primarne manjkove i pozitivna usklađivanja manjka i duga neutralizirati povoljne (negativne) razlike između kamatnih stopa i stopa rasta. U odnosu na projekcije iz ožujka 2024. omjer duga i BDP‑a malo je manji za 2024., pri čemu nepovoljni bazni učinak iz 2023. više nego neutralizira znatno povoljnija razlika između kamatnih stopa i stopa rasta zbog revizija naviše rasta nominalnog BDP‑a. Omjer duga i BDP‑a za 2026. revidiran je neznatno naniže, i to uglavnom zbog poboljšanja primarnog salda.

4. Cijene i troškovi

Predviđa se da se ukupna inflacija mjerena HIPC‑om tijekom 2024. uglavnom neće znatnije mijenjati te da će se potom smanjiti na 2,2 % u 2025. i 1,9 % u 2026. (Grafikon 5.). Prosječna stopa ukupne inflacije mjerene HIPC‑om, koja je u 2023. iznosila 5,4 %, u travnju 2024. smanjila se na 2,4 %. Očekuje se da će se u sljedećim tromjesečjima kretati oko 2½ %, uz određenu kolebljivost koja se u prvom redu odnosi na bazne učinke povezane s cijenama energije. Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane trebala bi se usporeno smanjivati, pri čemu se do kraja 2024. ne očekuju veće promjene. Perzistentnost inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane, koja će tijekom projekcijskog razdoblja ostati iznad povijesnog prosjeka, uglavnom je posljedica sporog smanjivanja inflacije cijena usluga. S obzirom na predviđanje da će se inflacija cijena hrane dodatno smanjiti tek kasnije u projekcijskom razdoblju i da će inflacija cijena energije uglavnom dati mali pozitivan doprinos inflaciji mjerenoj HIPC‑om, pretpostavlja se sporo smanjivanje ukupne inflacije, koja bi ciljnu razinu od 2 % trebala dosegnuti u četvrtom tromjesečju 2025. (jedno tromjesečje kasnije nego što se predviđalo u projekcijama iz ožujka).

Grafikon 5.

Inflacija mjerena HIPC‑om za europodručje

(godišnje promjene u postotcima)

Predviđa se da će inflacija cijena energije, nakon određene kolebljivosti u sljedećim tromjesečjima, u srednjoročnom razdoblju ostati slaba jer će pretpostavljena smanjenja cijena energenata djelomično neutralizirati fiskalne mjere povezane s klimatskim promjenama. Očekuje se da će inflacija cijena energije ponovno postati pozitivna u drugom tromjesečju 2024. zbog pozitivnih baznih učinaka, ukidanja državnih mjera za kompenzaciju visokih cijena energije i nedavnih povećanja cijena sirove nafte. U razdoblju od travnja 2024. do ožujka 2025. najveći dio očekivane promjene inflacije cijena energije proizlazi iz pozitivnih baznih učinaka. Osim toga, procjenjuje se da će zbog ukidanja fiskalnih mjera za kompenzaciju visokih cijena energije i visoke inflacije od prosinca 2023. do veljače 2025. ukupna inflacija biti veća za 0,4 postotna boda u 2024. i za 0,1 postotni bod u 2025. Nakon što oslabe ti bazni učinci i utjecaj ukidanja fiskalnih mjera povezanih s energijom, silazne krivulje terminskih cijena energenata, koje djelomično neutraliziraju pozitivni učinci pojedinih fiskalnih mjera povezanih s klimatskim promjenama, upućuju na vrlo malen pozitivan doprinos inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om u 2025. i 2026. (Grafikon 6.).^[7]

Grafikon 6.

Inflacija mjerena HIPC‑om za europodručje – raščlamba na glavne sastavnice

(godišnje promjene u postotcima, doprinosi u postotnim bodovima)

Inflacija cijena hrane trebala bi u kratkoročnom razdoblju ostati uglavnom stabilna te se potom postupno smanjivati dok pritisci proizvođačkih troškova koji proizlaze iz prošlih povećanja ulaznih troškova budu slabjeli. Inflacija cijena hrane nastavila se smanjivati u prvih nekoliko mjeseci ove godine te je u travnju iznosila 2,8 %, što je smanjenje u odnosu na prosječnu stopu od 10,9 % u 2023., zbog kretanja sastavnica i prerađenih i neprerađenih prehrambenih proizvoda. U velikoj mjeri riječ je o posljedici slabljenja pritisaka proizvođačkih troškova zbog nižih cijena energenata i prehrambenih sirovina. Očekuje se da se inflacija cijena hrane neće znatnije mijenjati u preostalom dijelu ove godine i u većem dijelu 2025. te da će se potom blago smanjiti na prosječnu razinu od 2,2 % u 2026. zbog odgođenog učinka daljnjih dinamičnih pritisaka koji proizlaze iz troškova rada u posljednjim dvjema godinama projekcijskog razdoblja.

Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane trebala bi se postupno smanjivati i iznositi 2,0 % u 2026., uglavnom zbog umjerenog slabljenja inflacije cijena usluga (Grafikon 7.). Inflacija cijena industrijskih proizvoda bez energije smanjila se s prosječnih 5,0 % u 2023. na 0,9 % u travnju 2024. Smanjenje inflacije cijena usluga bilo je umjerenije: s 4,9 % u 2023. na 3,7 % u travnju 2024. Smanjenja inflacije cijena industrijskih proizvoda bez energije od početka 2024. posljedica su slabljenja pozitivnih učinaka uskih grla u opskrbnim lancima i neizravnih učinaka prošlih povećanja cijena energije i hrane te daljnjeg prijenosa negativnog utjecaja pooštravanja monetarne politike. Projekcije uključuju tek zanemarive učinke geopolitičkih napetosti na Bliskom istoku (uključujući poremećaje pomorskog prijevoza u Crvenome moru) na inflaciju cijena dobara, što je u skladu s malim udjelom troškova prijevoza u ukupnim troškovima povezanim s dobrima, dosadašnjim relativno ograničenim povećanjem troškova prijevoza i činjenicom da se ti troškovi temelje na dugoročnijim ugovorima. U srednjoročnom razdoblju smanjenje inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane uglavnom je povezano s inflacijom cijena usluga u uvjetima slabljenja učinaka ponovnog otvaranja poslije pandemije i daljnjeg prijenosa negativnog utjecaja pooštravanja monetarne politike. Pretpostavlja se da će brže smanjenje inflacije cijena usluga otežati sve slabiji, ali i dalje povećani pozitivni pritisci koji proizlaze iz kretanja troškova rada.

Grafikon 7.

Inflacija mjerena HIPC‑om za europodručje bez energije i hrane

(godišnje promjene u postotcima)

U odnosu na projekcije iz ožujka 2024. izgledi za ukupnu inflaciju mjerenu HIPC‑om revidirani su naviše za 0,2 postotna boda za 2024. i 2025., uglavnom zbog revizija naviše inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om i inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane. Za 2026. nisu revidirani (Grafikon 8.). Revizija naviše inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om za 2024. može se pripisati prije svega višim cijenama energenata i, u manjoj mjeri, promjenama poreza te naknada za mrežu i distribuciju. Revizija naviše inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane može se objasniti iznenađujućim vrijednostima podataka posljednjih mjeseci, posebno višom inflacijom cijena usluga mjerenom HIPC‑om. Te su revizije naviše djelomično neutralizirane revizijom naniže inflacije cijena hrane mjerene HIPC‑om, uglavnom zbog nedavnih ostvarenja koja su bila slabija od očekivanih. Inflacija cijena hrane revidirana je naviše za 2025. zbog inflacijskih pritisaka povezanih s troškovima energije i rada koji su veći nego što se očekivalo. Revizija naviše inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane u ostatku projekcijskog razdoblja posljedica je, među ostalim, prijenosa većih jediničnih troškova rada. Ukupna inflacija nije revidirana za 2026. jer su male revizije naviše inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane neutralizirane malim revizijama naniže inflacije cijena hrane i energije.

Grafikon 8.

Revizije projekcije inflacije u odnosu na projekcije iz ožujka 2024.

(doprinosi u postotnim bodovima)

Predviđa se da će se rast nominalnih plaća postupno smanjivati, ali će i dalje biti povećan, zbog čega će realne plaće dosegnuti razine koje su prevladavale prije snažnog povećanja inflacije (Grafikon 9.). Godišnji rast naknade po zaposlenom iznosio je 4,7 % u četvrtom tromjesečju 2023. Predviđa se da će u 2024. iznositi prosječno 4,8 %, uz određenu kolebljivost tijekom godine, te se potom dalje smanjivati tijekom projekcijskog razdoblja i ostati iznad povijesnih razina zbog daljnje nestašice radne snage na tržištima rada, naknada za inflaciju i povećanja minimalnih plaća. Očekuje se da će i dogovorene plaće i rast ukupno isplaćenih plaća u odnosu na dogovorene plaće dati veći doprinos rastu naknade po zaposlenom nego prije pandemije. Rast dogovorenih plaća trebao bi se neznatno povećati u 2024. i potom postupno slabjeti a doprinos rasta ukupno isplaćenih plaća u odnosu na dogovorene plaće trebao bi biti dugotrajniji zbog nestašice radne snage na tržištima rada. Predviđa se da će rast naknade po zaposlenom u 2026. iznositi 3,2 %, što je malo više od zbroja predviđenog rasta produktivnosti i inflacije mjerene HIPC‑om. U odnosu na projekcije iz ožujka stopa rasta naknade po zaposlenom revidirana je neznatno naviše za 2024. i 2026. Revizija naviše povezana je s utjecajem novih podataka, malo boljom cikličkom pozicijom i većim rastom ukupno isplaćenih plaća u odnosu na dogovorene plaće te je u skladu s većom nestašicom radne snage na tržištima rada, posebno krajem projekcijskog razdoblja. Očekuje se da će se realne plaće vratiti na razine zabilježene početkom 2022. u trećem tromjesečju 2024., odnosno jedno tromjesečje prije nego što je predviđeno u projekcijama iz ožujka 2024.

Grafikon 9.

Naknada po zaposlenom

(godišnje promjene u postotcima)

Predviđa se znatno smanjenje rasta jediničnih troškova rada. Ocjenjuje se da je rast jediničnih troškova rada dosegnuo vrhunac u 2023., kada je u prosjeku iznosio 6,1 %. Njegov snažan pad na 2,1 % očekuje se u 2026. Premda će mu pridonijeti predviđeno povećanje rasta produktivnosti zajedno sa smanjenjem rasta plaća, stopa rasta jediničnih troškova rada ostat će znatno viša od prosječne stope od 1,5 % iz razdoblja prije pandemije. U odnosu na projekcije stručnjaka iz ožujka rast jediničnih troškova rada revidiran je naviše, posebno za 2025. i 2026., što je posljedica revizije naviše naknade po zaposlenom i revizije naniže rasta produktivnosti.

Domaći cjenovni pritisci mjereni rastom deflatora BDP‑a trebali bi se nastaviti smanjivati, pri čemu će rast dobiti prvo ublažiti velike pritiske troškova rada i potom se oporaviti (Grafikon 10.). Predviđa se da će se godišnja stopa rasta deflatora BDP‑a u 2024. nastaviti brzo smanjivati i iznositi prosječno 3,3 % te da će se potom postupnije smanjivati, i to do prosječne razine od 2,0 % u 2026. Rast jedinične dobiti dosegnuo je vrhunac početkom 2023. i otad se usporava, pri čemu su ostvarenja u četvrtom tromjesečju 2023. bila slabija od očekivanih u projekcijama iz ožujka. Očekuje se da će ostati znatno manji od rasta jediničnih troškova rada tijekom cijele 2024., što znači da profitne marže apsorbiraju relativno snažan rast troškova rada. Kako se rast jediničnih troškova rada bude smanjivao, rast jedinične dobiti trebao bi od 2025. jačati, poduprt gospodarskim oporavkom i jačanjem rasta produktivnosti. U odnosu na projekcije iz ožujka rast deflatora BDP‑a revidiran je naviše za 2024. zbog iznenađujuće velikih vrijednosti novih podataka za prvo tromjesečje 2024., koje su vjerojatno posljedica znatno većeg rasta jedinične dobiti. Revidiran je neznatno naviše i za 2025. i 2026. zbog većeg rasta jediničnih troškova rada, što je za 2026. djelomično neutralizirano revizijama naniže jedinične dobiti.

Očekuje se da će se inflacija uvoznih cijena, nakon negativne godišnje stope u 2024., u kasnijim godinama projekcijskog razdoblja kretati oko 2 %. Rast deflatora uvoza trebao bi se povećati s –2,9 % u 2023. na –0,2 % u 2024., 2,0 % u 2025. i 1,9 % u 2026., što je uglavnom u skladu s predviđenom dinamikom izvoznih cijena konkurenata i kretanjem cijena energije (vidi odjeljak 1. i Okvir 2.).

Grafikon 10.

Domaći cjenovni pritisci

a) deflator BDP‑a i njegove sastavnice	b) deflator BDP‑a i njegove sastavnice: revizije u odnosu na projekcije iz ožujka 2024.
(godišnje promjene u postotcima, doprinosi u postotnim bodovima)	(doprinosi u postotnim bodovima)

5. Analiza osjetljivosti i analiza scenarija

Alternativno kretanje cijena energije

Buduća kretanja cijena energenata vrlo su neizvjesna i alternativna kretanja cijena nafte i plina znatno bi utjecala na gospodarske izglede, osobito inflaciju. Premda se projekcije stručnjaka temelje na tehničkim pretpostavkama opisanima u Okviru 1., ovom se analizom osjetljivosti određuju alternativna niža i viša kretanja koja proizlaze iz 25. i 75. percentila gustoća neutralnih na rizik koje su izvedene iz opcija za cijene nafte i plina.^[8] Distribucije cijena nafte i cijena plina upućuju na pozitivne rizike za tehničke pretpostavke u projekcijama iz lipnja 2024. (Grafikon 11.). Osim toga, i za cijene nafte i za cijene plina uzima se u obzir pretpostavka stalnih cijena. U oba slučaja izračunava se sintetički indeks cijena energije (ponderirani prosjek kretanja cijena nafte i plina) a učinci alternativnih kretanja procjenjuju se nizom makroekonomskih modela ESB‑a i Eurosustava koji se rabe u projekcijama. Prosječni učinci na rast realnog BDP‑a i inflaciju mjerenu HIPC‑om prema tim modelima prikazani su u Tablici 6.

Grafikon 11.

Alternativna kretanja pretpostavki o cijenama energije

a) pretpostavka o cijenama nafte

(u USD po barelu)

b) pretpostavka o cijenama plina

(u EUR po megavatsatu)

Okvir 2.
Može li Kina izvesti dezinflaciju?

U ovom se okviru razmatraju alternativni scenariji kineskih gospodarskih politika za poticanje domaćeg rasta i pitanje bi li se tim politikama u konačnici mogla izvesti dezinflacija u europodručje i Sjedinjene Američke Države. Prema projekcijama stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2024. gospodarski rast u Kini trebao bi se postupno usporavati tijekom projekcijskog razdoblja pod nepovoljnim utjecajem sektora nekretnina u poteškoćama. Međutim, sektor prerađivačke industrije raste zbog poticajnih mjera politike u uvjetima odobravanja kredita unatoč visokim razinama zaliha i nižim stopama iskorištenosti kapaciteta. Nadalje, udio Kine na izvoznom tržištu (izražen kao obujam) ostao je na razinama koje su više od onih zabilježenih prije pandemije (Grafikon A). Tome je u početku pridonio pomak globalne potrošnje s usluga na dobra povezan s pandemijom, s obzirom na vodeći položaj Kine u globalnoj robnoj razmjeni općenito, a posebno u trgovini proizvodima koji su bili traženi tijekom pandemije. Međutim, unatoč prestanku tih učinaka povezanih s pandemijom na globalnoj razini, tržišni udio Kine povećao se za oko 18 % od prvih mjeseci 2023. a njezine izvozne cijene dodatno su se smanjile. Po tome se Kina razlikuje od gospodarstva SAD‑a, čiji se tržišni udio vratio na razine zabilježene prije pandemije, i europodručja, koje još nije u potpunosti nadoknadilo gubitke tržišnog udjela iz razdoblja od 2020.

Grafikon A

Udjeli na izvoznom tržištu

(indeksi obujma; siječanj 2010. = 100)

Trgovinske veze europodručja s Kinom snažnije su od trgovinskih veza Sjedinjenih Američkih Država s Kinom. Kada je riječ o uvozu, Sjedinjene Američke Države, koje su prije ovisile o Kini u većoj mjeri nego europodručje, smanjile su uvoz kineske robe s 2,8 % BDP‑a u prvim godinama desetljeća koje je počelo 2010. na 2,3 % BDP‑a u 2019. i 2020. Za razliku od toga, uvoz kineske robe u europodručju kretao se u suprotnom smjeru i nedavno iznosio 3,5 % BDP‑a. Kada je riječ o izvozu, europodručje i dalje u većoj mjeri od SAD‑a ovisi o izvozu u Kinu: na izvoz u Kinu odnosi se 2,5 % BDP‑a europodručja i 1,1 % BDP‑a SAD‑a.

Polazeći od osnovnih projekcija rasta za Kinu iz lipnja 2024. istražuju se tri scenarija: 1) optimističan scenarij, u kojem Kina bilježi veći rast zbog kreditne potpore sektoru prerađivačke industrije, što bi potaknulo domaću i inozemnu potražnju u uvjetima pojeftinjenja izvoza; 2) pesimističan scenarij, u kojem manju kinesku domaću potražnju koja je posljedica znatnijeg pada aktivnosti u sektoru stambenih nekretnina djelomično neutralizira veći izvoz poduprt subvencijama i 3) nepovoljan scenarij, koji je sličan pesimističnom scenariju, ali u kojem se pretpostavlja da će sva gospodarstva osim europodručja uvesti prepreke trgovini s Kinom kao odgovor na subvencionirani izvoz u Kini. U tom bi scenariju europodručje ostalo jedino veliko tržište otvoreno za kineski izvoz. Ti su scenariji simulirani s pomoću ESB‑ova globalnog modela.

U scenarijima se pretpostavljaju učinci prelijevanja iz Kine na inflaciju u europodručju i SAD‑u preko nekoliko kanala. U svim razmatranim scenarijima pad izvoznih cijena u Kini izravno bi utjecao na smanjenje uvoznih cijena u europodručju i SAD‑u preko uvoza konačnih i intermedijarnih proizvoda. Osim toga, pad izvoznih cijena u Kini smanjio bi inozemnu potražnju europodručja i SAD‑a preko kanala konkurentnosti jer bi trgovinski partneri tih dvaju gospodarstava preusmjerili uvoznu potražnju prema Kini. Nadalje, postoji i kanal preusmjeravanja domaće potrošnje, kojim domaći potrošači preusmjeravaju potrošnju na jeftiniju uvezenu robu iz Kine, što dodatno smanjuje potražnju za robom domaćih poduzeća i stvara pritisak na smanjenje proizvođačkih cijena, te time i na inflaciju, zbog smanjene potražnje za radnom snagom i manjih plaća. U konačnici to utječe i na cijene usluga. Promjene potražnje za robom iz Kine utjecale bi i na globalnu potražnju i cijene sirovina, što bi također utjecalo na inflaciju u europodručju.

U optimističnom scenariju utjecaj na BDP i inflaciju pozitivan je, ali relativno slab, i za europodručje i za SAD (Grafikon B). Kada je riječ o utjecaju na BDP, nepovoljne učinke nižih izvoznih cijena u Kini na konkurentnost, koji dovode do smanjenja domaće proizvodnje i inozemne potražnje u europodručju i SAD‑u, neutralizirala bi povećana potražnja iz Kine. Slično tomu, učinak nižih uvoznih cijena bez energije neutralizirale bi više cijene nafte i veća potražnja, kao posljedice veće kineske potražnje, a učinci prelijevanja bili bi blago pozitivni za inflaciju u SAD‑u i europodručju.

Grafikon B

Učinci na BDP i inflaciju europodručja i SAD‑a

a) realni BDP	b) potrošačke cijene
(odstupanja od stopa rasta iz osnovnog scenarija, u postotnim bodovima)	(odstupanja od stopa rasta iz osnovnog scenarija, u postotnim bodovima)

U pesimističnom bi scenariju Kina doista mogla izvesti dezinflaciju (Grafikon C). U tom bi scenariju učinak subvencija izvoza na smanjenje inflacije pojačalo smanjenje globalne aktivnosti i inozemne potražnje u SAD‑u i europodručju u uvjetima smanjenja gospodarske aktivnosti u Kini. Inozemna potražnja znatnije bi se smanjila u SAD‑u jer bi u tom scenariju američki dolar ojačao zbog bijega u sigurna ulaganja u uvjetima globalnog pada gospodarske aktivnosti. Inflacija uvoznih cijena bez nafte u SAD‑u pala bi za do 70 baznih bodova, a u europodručju za malo manje (jer se uvozne cijene izražene u američkim dolarima manje smanjuju izražene u eurima). Spoj učinaka manje potražnje i nižih izvoznih cijena u Kini stvorio bi pritisak na smanjenje realnog BDP‑a i inflacije i u europodručju i u SAD‑u. Stoga se procjenjuje da bi učinak na rast u europodručju u 2025. iznosio 0,17 postotnih bodova, što je tek neznatno više od procijenjenih 0,13 postotnih bodova za SAD. Znatno veći udio izvoza u Kinu u BDP‑u upućivao bi na veći nepovoljni utjecaj na BDP gospodarstva europodručja u odnosu na SAD. Međutim, aprecijacija američkog dolara u tom scenariju upućuje na dodatni nepovoljan utjecaj na proizvodnju u SAD‑u. Inflacija potrošačkih cijena u oba bi gospodarstva u 2025. bila niža za otprilike 20 baznih bodova pod pretpostavkom egzogenosti monetarne politike. Učinci na europodručje bili bi malo veći ako euro ne bi oslabio.

Iz nepovoljnog scenarija proizlaze najveći negativni učinci na europodručje, pri čemu bi se inflacija smanjila za do 40 baznih bodova. U tom su scenariju učinci posebno ozbiljni jer bi jeftiniji izvoz Kine utjecao samo na europodručje i istisnuo domaću proizvodnju. Negativan utjecaj na SAD bio bi posljedica preusmjeravanja trgovine prema europodručju, koje bi ostvarivalo korist od uvoza jeftinijih repromaterijala iz Kine. To bi istodobno pridonijelo ublažavanju nepovoljnog učinka jeftinog kineskog izvoza na BDP europodručja. Inflacija potrošačkih cijena u europodručju u tom bi se scenariju smanjila za gotovo 40 baznih bodova.

Učinci prelijevanja inflacije uglavnom se prenose trgovinskim kanalom, ali važnu ulogu imaju i cijene nafte. Iz raščlambe učinka na inflaciju u europodručju prema transmisijskom kanalu vidljivo je da trgovinske veze imaju važnu ulogu u pesimističnom scenariju i nepovoljnom scenariju te da su financijske veze manje važne. U optimističnom scenariju cijena nafte porasla bi za 2,5 % u odnosu na osnovni scenarij, dok bi u drugim dvama scenarijima pala za sličan iznos. Općenito gledajući, doprinos promjena cijena nafte prelijevanju inflacije na europodručje iznosio bi čak 10 baznih bodova.

Grafikon C

Raščlamba učinka na ukupnu inflaciju potrošačkih cijena u europodručju

(odstupanja od stopa rasta iz osnovnog scenarija, u postotnim bodovima)