Ukratko o protekloj godini

** Uvodna riječ napisana je prije globalne pandemije koronavirusa (COVID-19) i u njoj se govori o aktivnostima ESB-a u 2019. Gospodarska situacija i mjere politike ESB-a u međuvremenu su se znatno promijenile. ESB će, u okviru svojih ovlasti, učiniti sve što bude potrebno da pomogne europodručju da prebrodi krizu. **

U 2019. obilježili smo 20. godišnjicu uvođenja eura, a potpora jedinstvenoj valuti među građanima europodručja dosegnula je dosad nezabilježenih 76 % u anketi Eurobarometra provedenoj u studenome.

U 2019. zabilježeno je i daljnje smanjenje gospodarskog rasta u europodručju na 1,2 % s 1,9 % u prethodnoj godini. Nastavak ekspanzije omogućili su povoljni uvjeti financiranja, daljnji rast zaposlenosti i blago ekspanzivna fiskalna politika, iako se neizvjesnost na području globalne trgovine najviše odrazila na prerađivačku industriju i ulaganja.

Uvjeti na tržištima rada u europodručju nastavili su se poboljšavati tijekom 2019. Stopa nezaposlenosti dodatno je pala na 7,6 %, a rast plaća bio je i nadalje snažan, približno na razini dugoročnog prosjeka.

Prosječna stopa ukupne inflacije u europodručju, koja je u 2018. iznosila 1,8 %, u 2019. pala je na 1,2 % zbog manjih doprinosa dviju kolebljivijih sastavnica, energije i hrane. Ako isključimo te dvije sastavnice, prosječna stopa inflacije u 2019. iznosila je 1 %, baš kao i u prethodne dvije godine.

Uzmu li se u obzir navedene činjenice, Upravno vijeće ESB-a provelo je u 2019. tri uzastopna kruga daljnje monetarne akomodacije, što je uključivalo novu seriju ciljanih operacija dugoročnijeg financiranja, produljenje razdoblja na koje se odnose smjernice buduće monetarne politike, smanjenje kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke i nastavak programa kupnje vrijednosnih papira. Do kraja 2019. uočene su prve naznake stabilizacije gospodarskog rasta i blag rast temeljne inflacije.

U sklopu postupka procjene naše politike Upravno vijeće uzima u obzir utjecaj svih eventualnih popratnih učinaka naše politike. U vezi s tim uveden je sustav dviju naknada za pričuve, kojim je dio viška gotovinskih pričuva banaka izuzet od primjene negativne kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kako bi se očuvala transmisija monetarne politike koja se zasniva na bankama.

Strukturno niska profitabilnost i dalje je izazov za banke europodručja iako je sektor adekvatno kapitaliziran uz stopu redovnoga osnovnoga kapitala od 14,2 %. Tijekom 2019. odvažno preuzimanje rizika na financijskim tržištima i tržištima nekretnina i dalje je poticalo rast ranjivosti povezane s cijenama imovine, dok su se rizici nastavili povećavati u rastućem nebankarskom financijskom sektoru. Države europodručja poduzele su, nakon savjetovanja s ESB-om, brojne makrobonitetne mjere za ublažavanje sistemskih rizika i jačanje otpornosti na njih.

Eurosustav je nastavio aktivnosti s ciljem neometanog funkcioniranja platnih sustava. Među ostalim, proveo je pripreme za zamjenu sustava TARGET2 novim, modernim sustavom namire u realnom vremenu na bruto načelu i donio novu strategiju za plaćanja malih vrijednosti. Strategijom se podupire razvoj paneuropskoga tržišnog rješenja za plaćanja na mjestu interakcije, kojim bi se dopunilo uspješno jedinstveno područje plaćanja u eurima.

Eurska kratkoročna kamatna stopa, nova prekonoćna referentna kamatna stopa, počela se objavljivati 2. listopada kako bi do siječnja 2022. zamijenila trenutačnu referentnu kamatnu stopu EONIA-u. Dnevni izračun eurske kratkoročne kamatne stope dobro je funkcionirao i metodologija se pokazala pouzdanom.

ESB nastavlja pomno proučavati učinak klimatskih promjena na izglede za stabilnost cijena i financijski sustav, što uključuje i razumijevanje intenziteta ugljika kreditnih portfelja banaka i razvoj analitičkog okvira za analizu oglednih testiranja otpornosti na stres od klimatskih rizika za bankarski sektor europodručja. ESB pridonosi borbi protiv klimatskih promjena odlukama o ulaganjima i aktivnostima na području zaštite okoliša. U razdoblju od 2008. do 2018. smanjili smo emisiju ugljika po radnom mjestu za 74 % i potrošnju energije po radnom mjestu za 54 %.

U 2019. ponovno smo se usredotočili na komunikaciju sa širom javnosti, odnosno javnosti koja ne uključuje samo financijska tržišta i stručnjake, i pozornije poslušali što građane zabrinjava. Inicijative su uključivale natjecanje #EUROat20, novi niz videomaterijala „ESB objašnjava” i mjesečni podcast.

Frankfurt na Majni, svibanj 2020.

Christine Lagarde

predsjednica

Godina u brojkama

1. Gospodarska aktivnost europodručja postala je umjerenija u okružju prigušenih inflacijskih pritisaka

Nakon što je sredinom 2018. dosegnulo vrhunac, globalno gospodarstvo znatno se usporilo u 2019. u okružju snažnog porasta neizvjesnosti povezane s trgovinom. Usporavanje je bilo sveobuhvatno i sinkronizirano među zemljama. U tim uvjetima gospodarski rast europodručja dodatno se smanjio, s 1,9 % u 2018. na 1,2 %. Usporavanje rasta u 2019. bilo je ponajprije potaknuto slabijom međunarodnom trgovinom u okružju dugotrajne globalne neizvjesnosti. Usporavanje je istodobno bilo ublaženo povoljnim uvjetima financiranja, daljnjim povećavanjem zaposlenosti i rastom plaća, umjereno ekspanzivnom fiskalnom politikom u europodručju i kontinuiranim – premda sporijim – porastom globalne aktivnosti. Tržišta rada europodručja dodatno su se poboljšala, a rast proizvodnosti znatno se usporio. Inflacijski pritisci općenito su ostali potisnuti. Ukupna inflacija smanjila se na 1,2 % pod utjecajem niže inflacije cijena energije i prehrambenih proizvoda, a temeljna inflacija i nadalje je bila prigušena. Povoljni uvjeti financiranja nastavili su podupirati rast kredita i novčane mase. Prinosi na državne obveznice europodručja znatno su se smanjili, a cijene vlasničkih vrijednosnih papira u europodručju porasle su, uglavnom zbog nižih diskontnih stopa. Na bogatstvo kućanstava povoljno je utjecala povećana vrijednost nekretnina i financijske imovine.

1.1. Globalno gospodarstvo znatno se usporilo

Rast globalnoga gospodarstva snažno se smanjio tijekom 2019. Nakon što je sredinom 2018. dosegnulo vrhunac, globalno gospodarstvo znatno se usporilo te je raslo po stopi dosta nižoj od povijesnog prosjeka, odnosno najnižoj od globalne financijske krize (vidi Grafikon 1.). Globalno usporavanje bilo je sveobuhvatno i sinkronizirano među zemljama. U velikim razvijenim zemljama, kao što su Sjedinjene Američke Države, Ujedinjena Kraljevina i Japan, to je odražavalo pad s iznadprosječnih stopa rasta. U Kini je rast pao na najnižu stopu od 1990., ali bio je blizu svoje sadašnje procijenjene potencijalne stope. U ostalim velikim zemljama s tržištima u nastajanju rast je uglavnom bio slab, što je djelomično odražavalo usporen oporavak od posljednjih recesija.

Usporavanje globalnoga gospodarstva bilo je potaknuto padom proizvodnje sektora prerađivačke industrije i znatno slabijim rastom trgovine i ulaganja. Nasuprot tome, rast proizvodnje sektora usluga manje se smanjio, potpomognut relativno snažnim rastom potrošnje i kontinuiranim poboljšanjem na tržištima rada.

Neizvjesnost povezana s trgovinom snažno je porasla i zadržala se na povišenoj razini, što je oslabilo globalno gospodarstvo. Trgovinske napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Kine pojačale su se, na što upućuje niz različitih pokazatelja.^[1] Obje zemlje povećale su carine na svoju bilateralnu trgovinu. Do kraja 2019. glavnina bilateralne trgovine između SAD‑a i Kine bila je obuhvaćena višim carinama. Neizvjesnost povezana s trgovinom malo se ublažila kada je u prosincu najavljen trgovinski sporazum „prve faze”, nakon dodatnih pregovora koje su te dvije zemlje vodile od sredine listopada. Sporazum je potpisan 15. siječnja 2020. U uvjetima povišenih trgovinskih napetosti, porast carina doveo je do snažnog pada trgovine, a povećana neizvjesnost i pogoršano ekonomsko raspoloženje usporavali su rast ulaganja u 2019. (vidi Grafikon 2.).

Globalna inflacija ostala je prigušena u 2019., odražavajući slab globalni zamah rasta (vidi Grafikon 3.). Na području OECD‑a godišnja ukupna inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena smanjila se s oko 3 % u drugoj polovini 2018. na 2,1 % u prosincu 2019. zbog pada cijena energije i usporene inflacije cijena prehrambenih proizvoda. Ipak, temeljna inflacija (bez energije i prehrambenih proizvoda) ostala je relativno stabilna na razini od oko 2 % tijekom godine.

Cijene nafte fluktuirale su tijekom godine, odražavajući dinamiku ponude nafte u prvom polugodištu i očekivanja glede globalne potražnje u drugom polugodištu. Cijene nafte fluktuirale su između 53 i 74 USD po barelu u 2019. U prvoj polovini godine smanjenja proizvodnje veća nego što se očekivalo u zemljama OPEC‑a i zemljama izvan OPEC‑a (skupini velikih proizvođača nafte) i geopolitičke napetosti poticali su trend rasta cijena nafte. U drugom polugodištu cijene nafte pale su u okružju zabrinutosti glede trgovinskih napetosti i mogućeg utjecaja na globalno gospodarstvo. Učinci obustave ponude iz Saudijske Arabije nakon napada drona 14. rujna bili su kratkotrajni jer su velike zalihe i brza obnova proizvodnih kapaciteta pripomogli ublažavanju šoka.

Nominalni efektivni tečaj eura oslabio je za 1,6 % tijekom 2019. (vidi Grafikon 4.). Bilateralni tečaj eura bio je pod utjecajem deprecijacije eura u odnosu na američki dolar i japanski jen. Tečaj eura u odnosu na funtu sterlinga također se smanjio, uz znatna kolebanja tijekom cijele 2019., ponajprije zbog promjenjivih kretanja u vezi s Brexitom.

Na kraju 2019. izgledi za globalni rast upućivali su na umjereniji rast jer je gospodarski ciklus u razvijenim zemljama bio u zrelijoj fazi, a Kina postupno prešla na putanju nižih stopa rasta, dok je oporavak u ostalim zemljama s tržištima u nastajanju i nadalje bio krhak. Ovi izgledi bili su neizvjesni, a, uzevši sve u obzir, prevladavali su negativni rizici za globalnu aktivnost.^[2] Usporavanje globalne aktivnosti moglo bi se intenzivirati ako se slabost u sektoru prerađivačke industrije proširi na sektor usluga. Snažnije usporavanje u Kini moglo bi imati jači učinak na globalno gospodarstvo, a eskalacija trgovinskog spora pogoršala bi negativan utjecaj na globalne trgovinske tokove. Posebice, u nekoliko država u Europi postojao je rizik da bi Sjedinjene Američke Države mogle uvesti trgovinske carine na određene vrste robe. Pojačane geopolitičke napetosti općenito bi mogle nepovoljno utjecati na globalni rast i trgovinu. Usto, unatoč urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, postoji neizvjesnost glede budućeg odnosa između EU‑a i Ujedinjene Kraljevine, a rezultat pregovora bio je i nadalje negativan rizik. Osim toga, velike promjene cijena na globalnim financijskim tržištima mogle bi smanjiti sklonost preuzimanju rizika na globalnoj razini i utjecati na realnu gospodarsku aktivnost.

1.2. Gospodarski rast europodručja postao je umjereniji, a tržišta rada nastavila su se poboljšavati

Realni rast BDP‑a u europodručju dodatno se smanjio u 2019., na 1,2 %, nakon što je u prethodnoj godini bio 1,9 % (vidi Grafikon 5.). Za razliku od usporavanja rasta u 2018., koje je bilo pod utjecajem slabijeg rasta inozemne i domaće potražnje, umjereniji rast u 2019. ponajprije je bio potaknut znatnim slabljenjem međunarodne trgovine u uvjetima dugotrajne globalne neizvjesnosti. Istodobno je ekspanzija u europodručju bila i nadalje potpomognuta povoljnim uvjetima financiranja, daljnjim povećavanjem zaposlenosti i rastom plaća, umjereno ekspanzivnom fiskalnom politikom u europodručju i kontinuiranim – premda sporijim – porastom globalne aktivnosti.

Porast proizvodnje u 2019. bio je potaknut sektorima usluga i građevinarstva, koji su i nadalje bili otporni zahvaljujući snažnoj domaćoj potražnji europodručja. Aktivnost u industrijskom sektoru europodručja dodatno je oslabjela (vidi Grafikon 6.). To je odražavalo negativne posljedice slabosti inozemne potražnje. Nasuprot tome, pojavile su se samo ograničene naznake da je slabija vanjska potražnja utjecala na usluge u 2019.^[3]

Domaća je potražnja u 2019. nastavila pozitivno pridonositi rastu europodručja u okružju povoljnih uvjeta financiranja i poboljšanih tržišta rada. Privatna potrošnja i raspoloženje potrošača ostali su otporni u 2019. (vidi Okvir 1.). Potrošnja kućanstava bila je poduprta povećavanjem zaposlenosti i plaća, što je dovelo do porasta agregatnog dohotka od rada. Nakon postupnog usporavanja koje je započelo u 2018., poslovna ulaganja ostala su umjerena u 2019. Znatno manje dinamično vanjsko okružje i povećana globalna neizvjesnost nepovoljno su utjecali na odluke poduzeća o ulaganjima. Unatoč tome i skromnim kretanjima profitabilnosti poduzeća i padu iskorištenosti kapaciteta, poslovna ulaganja nastavila su davati pozitivan doprinos gospodarskom rastu, što je bilo poduprto povoljnim uvjetima financiranja. Rast ulaganja u proizvode intelektualnog vlasništva, koji je obično kolebljiv, bio je osobito snažan.^[4] Ulaganja u stambenu izgradnju istodobno su se usporila nakon snažnog i dugotrajnog oporavka u prethodnim godinama, a zamah na tržištima stambenih nekretnina europodručja bio je umjereniji. To usporavanje uglavnom je odražavalo sve snažniji utjecaj ograničenosti ponude stambenih nekretnina – posebice u smislu manjka radne snage, regulatornih uskih grla i procesa smanjenja duga – što je ograničilo rast sektora građevinarstva tijekom 2019.

Vanjski sektor dao je negativan neto doprinos proizvodnji europodručja u 2019. S iznimkom izvoza u Sjedinjene Američke Države, koji je rastao sporijim tempom, pad je bio sveobuhvatan, uglavnom zbog slabih ostvarenja izvoza kapitalnih proizvoda i automobila. Trgovina unutar europodručja također se smanjila, a pad je bio najizraženiji u trgovini intermedijarnih proizvoda, što je odražavalo slabljenje proizvođačkih lanaca u europodručju.

Tržišta rada europodručja nastavila su se poboljšavati, a rast proizvodnosti znatno se usporio

Tržišta rada europodručja nastavila su se poboljšavati u 2019. (vidi Grafikon 7.). To poboljšanje bilo je ključan element koji je podupirao gospodarsku aktivnost u 2019.

Prema analizi zasnovanoj na sintetičkim pokazateljima tržišta rada razina aktivnosti tržišta rada bila je blizu svoje najviše pretkrizne razine u drugom tromjesečju 2019. Usto, zamah na tržištu rada ostao je iznad svojega dugoročnog prosjeka, iako je u posljednje vrijeme postao malo umjereniji.^[6] Dobri rezultati na tržištu rada ostvareni su u uvjetima kontinuiranog povećavanja ponude radne snage, što je djelomično odražavalo veću participaciju starijih radnika proizašlu iz prethodnih reforma kojima je povećana zakonska dob za umirovljenje.^[7]

Zaposlenost je porasla za 1,2 % u 2019., što je visoka stopa u usporedbi s kretanjima rasta BDP‑a. Rast proizvodnost rada po zaposlenom bio je 0,0 % u 2019., nakon 0,4 % u 2018.^[8] Unatoč povećanju ponude radne snage, stopa nezaposlenosti nastavila se smanjivati i iznosila je 7,6 % u 2019., blizu stope zabilježene u 2017. Ipak, disperzija stopa nezaposlenosti među državama europodručja i nadalje je bila visoka.

Digitalno gospodarstvo zahtijeva praćenje

Prema literaturi digitalizacija utječe na više ključnih ekonomskih varijabla koje su bitne za monetarnu politiku. Empirijski dokazi o učincima digitalizacije upućuju na to da ona dovodi do povećanja aktivnosti i proizvodnosti, iako njezin ukupni utjecaj na inflaciju još nije jasan.^[9] Po indeksu digitalnoga gospodarstva i društva (DESI) Europske komisije stupanj digitalizacije gospodarstava EU‑a bio je 2019. u rasponu od oko 40 za najmanje digitalizirana gospodarstva do oko 70 za najviše digitalizirana gospodarstva (vidi Grafikon 8.). Gospodarstva EU‑a ostvarila su uglavnom slične rezultate u smislu povezivosti, dok su u smislu ljudskoga kapitala, upotrebe interneta, integracije digitalne tehnologije i digitalnih javnih usluga pokazala manju homogenost.

Strukturne politike trebaju pomoći u rješavanju ključnih izazova

Provedbu strukturnih politika u državama europodručja treba znatno ubrzati radi povećanja proizvodnosti i potencijalnog rasta europodručja, smanjenja strukturne nezaposlenosti i povećanja otpornosti gospodarstva. To uključuje strukturne politike za poboljšanje funkcioniranja tržišta rada, povećanje konkurencije na tržištima proizvoda i proizvodnih faktora i poboljšanje poslovnog okružja.^[10] Nadalje, strukturne politike potrebne su kako bi se pomoglo rješavanje sadašnjih i budućih izazova koje, primjerice, predstavljaju starenje stanovništva, digitalizacija i klimatske promjene. Preporuke za pojedine zemlje osiguravaju preporuke za politike oblikovane za pojedinu zemlju o načinu povećanja gospodarskog rasta i otpornosti. Preporuke za pojedine zemlje prihvaćaju države članice i Europsko vijeće. U veljači 2019. Europska komisija zaključila je da 95 % preporuka za politiku nije provedeno ili je, u najboljem slučaju, ostvaren „određen” napredak.^[11]

Umjereno ekspanzivna fiskalna politika dala je određenu potporu gospodarskoj aktivnosti

Nakon što je bila uglavnom neutralna tijekom pet godina, fiskalna politika u europodručju^[12] postala je blago ekspanzivna u 2019. (vidi Grafikon 9.). Ublažavanje politike povoljno je djelovalo na gospodarsku aktivnost u europodručju. Odražavalo je mjere ekspanzivne politike koje su provodile neke velike države članice, uglavnom smanjenje izravnih poreza i povećanje javnih rashoda. Prema makroekonomskim projekcijama stručnjaka Eurosustava iz prosinca 2019., manjak opće države za europodručje blago je porastao u 2019., na 0,7 % BDP‑a. Smanjenje proračunskog salda odražavalo je ekspanzivniju fiskalnu politiku, koja je djelomično bila neutralizirana uštedama na plaćanjima kamata, a doprinos cikličke pozicije bio je uglavnom nepromijenjen.

Omjer ukupnog duga opće države i BDP‑a u europodručju nastavio se smanjivati u 2019. i pao je na 84,5 % BDP‑a na kraju godine. Ipak, omjeri duga i BDP‑a ostali su visoki u nizu zemalja. Smanjenje ukupnog omjera duga bilo je potpomognuto povoljnom razlikom između kamatne stope i rasta i pozitivnim, ali sve manjim primarnim saldom. Iako nijedna država europodručja nije bila obuhvaćena korektivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu (SGP) na kraju 2019., Europska komisija procijenila je da nacrti proračunskih planova za 2020. osam zemalja europodručja, od kojih su mnoge imale omjere duga blizu ili iznad 100 % BDP‑a, predstavljaju rizik neusklađenosti sa zahtjevima SGP‑a.^[13]

1.3. Inflacijski pritisci ostali su potisnuti

Prosječna ukupna stopa inflacije u europodručju bila je 1,2 % u 2019., što je smanjenje u odnosu na 1,8 % u 2018.^[14] To smanjenje u osnovi je odražavalo niže doprinose dviju kolebljivijih komponenata inflacije, odnosno energije i prehrambenih proizvoda. Stopa inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i prehrambenih proizvoda, koja je jedna od mjera temeljne inflacije, ostala je prigušena i iznosila prosječno 1,0 % u 2019., jednako kao u 2018. i 2017., unatoč povećanju krajem godine (vidi Grafikon 10.).

Pad prosječne ukupne inflacije u 2019. u odnosu na 2018. uglavnom se može pripisati kretanjima inflacije cijena energije. Doprinos ukupne inflacije cijena prehrambenih proizvoda ukupnoj inflaciji mjerenoj HIPC‑om pao je s 0,4 postotna boda u 2018. na 0,3 postotna boda u 2019. Kretanja ukupne inflacije cijena prehrambenih proizvoda tijekom godine bila su uglavnom pod utjecajem kolebljive komponente neprerađenih prehrambenih proizvoda. Inflacija cijena prerađenih prehrambenih proizvoda fluktuirala je oko 1,9 % u 2019., odnosno neznatno niže od prosječne stope u 2018. Povećanje proizvođačkih cijena prehrambenih proizvoda za potrošače i cijena prehrambenih sirovina (koje su obuhvaćene otkupnim cijenama na poljoprivrednim gospodarstvima), odnosno dvaju pokretača cijena prerađenih prehrambenih proizvoda, upućuje na to da u uvjetima velike konkurencije ta povećanja troškova nisu bila potpuno prenesena na cijene prehrambenih proizvoda na razini potrošača.

Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i prehrambenih proizvoda, kao i druge mjere temeljne inflacije, kretala se uglavnom u uskom rasponu tijekom većeg dijela godine i bila je niža od povijesnog prosjeka unatoč blagom povećanju krajem 2019. U Okviru 2. raspravlja se o odnosu između temeljne inflacije i gospodarske aktivnosti i o širim gospodarskim kretanjima od globalne financijske krize. Slabija kretanja inflacije cijena industrijskih proizvoda bez energije i usluga pridonijela su prigušenoj inflaciji mjerenoj HIPC‑om bez energije i prehrambenih proizvoda. Inflacija cijena industrijskih proizvoda bez energije iznosila je prosječno 0,3 % u 2019., odnosno bila je nepromijenjena u odnosu na 2018. i prosjek od 2015. Pokazatelji cjenovnih pritisaka u različitim fazama cjenovnog lanca pokazuju da je godišnja stopa promjene proizvođačkih cijena neprehrambenih proizvoda za široku potrošnju bila uglavnom stabilna tijekom godine, ali znatno viša od prosjeka od 2015. To upućuje na to da je dio troškovnih povećanja apsorbiran na razini maloprodaje. Usto, za razliku od 2018., prosječna godišnja stopa promjene uvoznih cijena neprehrambenih proizvoda za široku potrošnju bila je pozitivna u 2019., odražavajući, između ostaloga, deprecijaciju eura. Inflacija cijena usluga bila je donekle kolebljiva zbog kretanja cijena usluga povezanih s putovanjem koja su bila rezultat statističkog učinka.^[15] Ako se ta mjesečna kolebljivost ne uzme u obzir, inflacija cijena usluga kretala se u uskom rasponu i prosječno je iznosila 1,5 % u 2019., jednako kao u 2018. i samo neznatno više od prosjeka od 2015. Sveukupno gledano, povećanja cijena usluga, koje uglavnom uključuju velik dio troškova radne snage, nastavila su zaostajati za rastom plaća.

Domaći troškovni pritisci mjereni porastom deflatora BDP‑a u 2019. rasli su po prosječnoj stopi višoj od prosjeka u 2018., odnosno svojega prosjeka od 2015. (vidi Grafikon 11.). Godišnji rast naknade po zaposlenom zadržao je svoju visoku stopu u 2019., koja je prosječno iznosila 2,0 %, odnosno bila nešto niža od prosjeka u 2018., ali viša od njezina prosjeka od 2015. Rast naknade po zaposlenom ublažila su kretanja doprinosa za socijalno osiguranje,^[21] a rast plaća i nadnica bio je viši u 2019. nego u 2018., u skladu s daljnjim smanjivanjem stope nezaposlenosti i unatoč usporavanju gospodarskog rasta u europodručju (vidi odjeljak 1.2.). Međutim, visoki prosječni rast naknade po zaposlenom upućuje na veći rast jediničnih troškova rada s obzirom na to da je proizvodnost stagnirala u 2019. Uz veće povećanje jediničnih troškova rada, snažniji rast deflatora BDP‑a također je odražavao oporavak kretanja dobiti (mjerene bruto operativnim viškom), koja je tijekom 2018. primjetno oslabjela. S obzirom na to da se proizvodnost kretala u uskom rasponu u 2019., oporavak dobiti u 2019. najvjerojatnije je odražavao poboljšanja trgovinskih uvjeta i kretanja u gospodarskim sektorima koji su bili manje pogođeni usporavanjem globalne aktivnosti i trgovine.^[22] To se, primjerice, odnosi na sektore građevinarstva i nekretnina, koji su također imali visoku stopu rasta deflatora dodane vrijednosti, koja je u građevinarstvu porasla na prosječno 4,6 % u 2019.

Dugoročnija inflacijska očekivanja smanjivala su se tijekom 2019. Inflacijska očekivanja za sljedećih pet godina iz ESB‑ove Ankete o prognozama stručnjaka (engl. Survey of Professional Forecasters) smanjila su se s 1,9 % u četvrtom tromjesečju 2018. na 1,7 % u četvrtom tromjesečju 2019. Mjerila dugoročnijih inflacijskih očekivanja zasnovana na tržišnim pokazateljima, kao što su petogodišnji ugovori o razmjeni povezani s inflacijom, također su se smanjila. Ipak, stabilizirala su se krajem godine, premda i nadalje na niskim razinama.

1.4. Povoljni uvjeti financiranja i nadalje su podupirali rast kredita i novčane mase

Financijska tržišta europodručja bila su u 2019. ponajprije pod utjecajem usporavanja gospodarske aktivnosti u okružju postojano niske inflacije, neizvjesnosti povezane s političkim činiteljima koji su poticali raspoloženje nesklonosti riziku u nekim dijelovima godine i daljnjeg ublažavanja monetarne politike. Kamatne stope na tržištu novca i prinosi na dugoročnije obveznice znatno su pali, a cijene vlasničkih vrijednosnih papira općenito su porasle, potpomognute nižim diskontnim stopama. Tokovi vanjskog financiranja nefinancijskih društava uglavnom su se stabilizirali u 2019. na razini znatno nižoj od svoje posljednje najviše razine u 2017., ali zaduživanje kod banaka i izdavanje dužničkih vrijednosnih papira i nadalje su bili snažni, potpomognuti povoljnim uvjetima financiranja, dok je neto izdavanje dionica koje ne kotiraju na burzi bilo snažno, čemu je pridonio povećan broj spajanja i pripajanja. Kontinuirana ekspanzija bankovnih kredita privatnom sektoru i niski oportunitetni troškovi držanja monetarnog agregata M3 pridonijeli su održavanju stopa rasta najširega monetarnog agregata. Povoljni uvjeti financiranja odražavali su akomodativnu monetarnu politiku ESB‑a i sposobnost bankovnog sustava da prenese tu akomodaciju na kamatne stope na kredite poduzećima i kućanstvima. Povećavanje vrijednosti financijske imovine i nekretnina povoljno je utjecalo na bogatstvo kućanstava, što je, pak, pripomoglo rastu privatne potrošnje.

Prinosi na državne obveznice europodručja znatno su se smanjili u 2019., a dugoročni prinosi pali su na negativne razine tijekom ljeta. Pad je odražavao sve veće zabrinutosti o razmjeru i trajanju usporavanja gospodarske aktivnosti europodručja i njegova utjecaja na inflacijska kretanja. Akomodacija monetarne politike u Sjedinjenim Američkim Državama, intenzivnije globalno raspoloženje prema riziku povezano s trgovinskim napetostima između SAD‑a i Kine i Brexitom te rastuća očekivanja na financijskim tržištima glede daljnjeg ublažavanja monetarne politike ESB‑a također su pridonijeli snižavanju nerizičnih kamatnih stopa u europodručju. Nakon što je u rujnu najavljen ESB‑ov paket ublažavanja monetarne politike, malo pozitivniji objavljeni makroekonomski podatci za europodručje i određena stabilizacija globalnog raspoloženja prema riziku pridonijeli su postupnom oporavku prinosa na državne obveznice europodručja. Bez obzira na to, na dan 31. prosinca 2019. prosječan prinos na desetogodišnje državne obveznice europodručja ponderiran BDP‑om iznosio je 0,28 %, što je za 74 bazna boda niže od njegove prosječne razine 1. siječnja 2019. Razlika prinosa na desetogodišnje državne obveznice država europodručja i desetogodišnje njemačke državne obveznice smanjila se, kod nekih država i znatno, zahvaljujući manjoj neizvjesnosti povezanoj s fiskalnom politikom.

Cijene vlasničkih vrijednosnih papira u europodručju znatno su porasle u 2019. Široki indeks cijena vlasničkih vrijednosnih papira nefinancijskih društava europodručja porastao je za 20,7 % tijekom 2019., a indeks cijena vlasničkih vrijednosnih papira banaka europodručja povećao se za 9,7 % (vidi Grafikon 13.). Niske diskontne stope bile su glavni činitelj koji je podupirao kretanja cijena vlasničkih vrijednosnih papira, a očekivanja glede zarada i kretanja premija za rizik – ponajprije povezana s razvojem događaja u trgovinskom sporu između SAD‑a i Kine i pregovorima o Brexitu – nepovoljno su utjecala na vlasničke vrijednosne papire.

Tokovi vanjskog financiranja nefinancijskih društava uglavnom su se stabilizirali u 2019. na razinama znatno ispod svoje posljednje najviše razine iz 2017. (vidi Grafikon 14.). Bez obzira na to, rast zaduživanja kod banaka i izdavanje dužničkih vrijednosnih papira ostali su dobri, poduprti povoljnim uvjetima financiranja, a neto izdavanje dionica koje ne kotiraju na burzi bilo je snažno, čemu je pridonio povećan broj spajanja i pripajanja. Nasuprot tome, zabilježeni su smanjenje ostalih izvora financiranja (uključujući kredite između poduzeća i trgovinske kredite) i pad neto izdavanja dionica koje kotiraju na burzi (što je odražavalo povećane troškove vlasničkih vrijednosnih papira u usporedbi s ostalim izvorima financiranja). Kamatne stope banaka na kredite dodatno su pale tijekom 2019. – uglavnom u skladu s kretanjima tržišnih stopa – na dosad najniže razine.

Daljnje ublažavanje monetarne politike ESB‑a tijekom 2019. preneseno je na uvjete financiranja, koji su postali povoljniji. To je djelomično bilo zbog činjenice da su neke mjere uvedene 2019. – kao što su treća serija ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja (TLTRO III) i sustav dviju naknada za pričuve – usmjerene na podupiranje sposobnosti banaka za posredovanje (vidi odjeljak 2.1.). Bankovni sustav istodobno je ostvario daljnji napredak u oporavku bilanca u smislu jačanja kapitalnih pozicija i poboljšanja kvalitete imovine.

Neto bogatstvo kućanstava poraslo je snažno u prva tri tromjesečja 2019., što je povoljno djelovalo na privatnu potrošnju. Unatoč tome što je zamah na tržištima stambenih nekretnina postao umjereniji, na neto bogatstvo povoljno su djelovala daljnja povećavanja cijena stambenih nekretnina, što je dovelo do znatnog porasta vrijednosti imovine kućanstava u obliku nekretnina. Usto, kućanstva su zabilježila i znatna povećanja vrijednosti svoje financijske imovine. Nadalje, rastuće cijene stambenih nekretnina i povoljni uvjeti financiranja pridonijeli su kontinuiranom trendu postupnog povećavanja godišnje stope rasta stambenih kredita banaka kućanstvima. Bruto zaduženost kućanstava – mjerena kao postotak nominalnoga bruto raspoloživog dohotka kućanstava – i nadalje je bila znatno viša od svoje prosječne razine u pretkriznom razdoblju.

Sveukupno gledano, kreditna aktivnost banaka prema privatnom sektoru bila je dobra, a njezina godišnja stopa rasta (prilagođena za prodaje kredita, sekuritizacije i obračunski cash pooling (engl. notional cash pooling)) porasla je s 3,4 % u prosincu 2018. na 3,7 % u prosincu 2019. Kreditni rast i nadalje je bio najveći pokretač rasta najširega monetarnog agregata (vidi plave dijelove stupaca u Grafikonu 16.). Vanjski monetarni tokovi istodobno su dali veći doprinos dinamici M3 (vidi žute dijelove stupaca u Grafikonu 16.). Godišnji rast monetarnog agregata M3 stoga se oporavio u 2019. (vidi Grafikon 15.). Iako je ukidanje neto kupnja u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira krajem 2018. nepovoljno djelovalo na rast M3 (vidi crvene dijelove stupaca u Grafikonu 16.), njihovo obnavljanje u studenome 2019. imalo je samo ograničeni učinak na rast najširega monetarnog agregata u 2019.

Promatrano po instrumentima, prekonoćni depoziti i nadalje su bili glavni pokretač rasta M3, s obzirom na niske oportunitetne troškove držanja likvidnih depozita u okružju koje su obilježile vrlo niske kamatne stope i ravna krivulja prinosa. Rast prekonoćnih depozita odražavao je snažnu ekspanziju prekonoćnih depozita kućanstava i nefinancijskih društava. Stoga je najuži monetarni agregat M1, koji obuhvaća gotovinu u optjecaju i prekonoćne depozite, nastavio snažno rasti.

2. Monetarna politika: odlučnost da se djeluje u skladu s potrebama

U uvjetima slabljenja gospodarstva europodručja, postojanijih negativnih rizika i inflacijskih izgleda koji su i nadalje bili ispod srednjoročnoga inflacijskog cilja Upravnog vijeća ESB‑a, Upravno vijeće provelo je tri uzastopna kruga dodatne monetarne akomodacije tijekom 2019. Te uzastopne intervencije naglasile su odlučnost Upravnog vijeća da djeluje u skladu s potrebama kako bi poduprlo povratak inflacije na putanju postojane konvergencije prema srednjoročnom cilju. S obzirom na vrijeme potrebno da se ostvari potpun učinak svih mjera na gospodarstvo europodručja, Upravno vijeće nastavilo je pomno pratiti inflacijska kretanja i prijenos utjecaja provedenih mjera monetarne politike, a istodobno je bilo spremno po potrebi prilagoditi sve svoje instrumente kako bi osiguralo daljnje postojano kretanje inflacije prema ciljnim razinama, u skladu sa svojom opredijeljenošću za simetriju. Na kraju 2019. imovina koja proizlazi iz provođenja operacija monetarne politike iznosila je 70 % ukupne imovine u bilanci Eurosustava. Veličina bilance stabilizirala se na 4,7 mlrd. EUR u 2019., u skladu s razinom dosegnutom na kraju prethodne godine. ESB‑ov okvir upravljanja rizicima nastavio je smanjivati rizike povezane s velikom bilancom.

2.1. Prvi krug mjera monetarne politike da se održi izdašna akomodacija politike u okružju rastućih inozemnih pritisaka

Nakon pogoršanja gospodarskih izgleda na kraju 2018. i podatci dostupni početkom 2019. bili su slabiji od očekivanja zbog blaže inozemne potražnje i nekih činitelja specifičnih za pojedine zemlje i sektore, što je upućivalo na to da je kratkoročni zamah rasta manje snažan nego što je bilo prethodno predviđeno. Istodobno je postojala znatna neizvjesnost glede pitanja hoće li činitelji koji usporavaju rast europodručja biti prolazni ili dugotrajniji i u kojoj će mjeri sporiji rast u kratkoročnom razdoblju utjecati na srednjoročne gospodarske izglede. U tim uvjetima Upravno vijeće prepoznalo je da su rizici povezani s izgledima za rast europodručja postali negativni zbog postojane neizvjesnosti povezane s geopolitičkim činiteljima i opasnošću od protekcionizma te ranjivošću u zemljama s tržištima u nastajanju i kolebljivošću na financijskim tržištima. Upravno vijeće naglasilo je da monetarna politika mora ostati strpljiva, razborita i ustrajna. Iako bi dobri uvjeti financiranja, povoljna dinamika na tržištu rada i veći rast plaća nastavili podupirati ekspanziju na europodručju i postupan rast inflacijskih pritisaka, Upravno vijeće ponovo je istaknulo da je potreban snažan poticaj monetarne politike kako bi se osigurala daljnja postojana konvergencija inflacije prema razinama koje su ispod, ali blizu 2 % u srednjoročnom razdoblju.

Novi ekonomski podatci tijekom proljeća i nadalje su bili slabi i upućivali su na znatno usporavanje gospodarske ekspanzije koje će se produljiti u 2019. Aktivnost u sektoru prerađivačke industrije osjetno se usporila, ponajviše zbog inozemnih nepovoljnih utjecaja jer je dinamika globalnog rasta i trgovine ostala slaba. Slabiji gospodarski zamah usporavao je prilagodbu inflacije prema srednjoročnom cilju Upravnog vijeća.

Kao odgovor na znatno slabljenje izgleda za rast i inflaciju, Upravno vijeće odlučilo je na svojem ožujskom sastanku uvesti paket mjera politike radi osiguranja dodatne monetarne akomodacije. To bi pridonijelo daljnjem jačanju domaćih cjenovnih pritisaka i kretanjima ukupne inflacije u srednjoročnom razdoblju i povećalo otpornost gospodarstva europodručja u okružju globalnih neizvjesnosti. Upravno vijeće odlučilo je uvesti sljedeće mjere. Prvo, odlučilo je produljiti kalendarsko razdoblje na koje se odnose smjernice buduće monetarne politike povezane s kamatnim stopama. Preciznije rečeno, Upravno vijeće očekivalo je da će zadržati ključne kamatne stope ESB‑a na sadašnjim razinama barem do kraja 2019., u svakom slučaju onoliko dugo koliko to bude potrebno kako bi se osigurala daljnja postojana konvergencija inflacije prema razinama u skladu sa srednjoročnim ciljem. Drugo, Upravno vijeće ponovo je istaknulo namjeru da nastavi s reinvestiranjem punog iznosa glavnice dospjelih vrijednosnih papira kupljenih u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira (APP) u duljem razdoblju nakon datuma kad započne podizati ključne kamatne stope ESB‑a, a u svakom slučaju onoliko dugo koliko to bude potrebno da se održe povoljni likvidnosni uvjeti i visok stupanj monetarne akomodacije. S obzirom na povezanost između smjernica buduće monetarne politike povezanih s kamatnim stopama i reinvestiranja, očekivano razdoblje reinvestiranja automatski je pomaknuto, čime su ojačane smjernice monetarne politike povezane s kamatnim stopama i naglašena odlučnost Upravnog vijeća da djeluje u skladu s potrebama. Treće, uz promjene smjernica monetarne politike povezanih s kamatnim stopama, najavljena je nova serija ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja (TLTRO III). Te bi se operacije počele provoditi u rujnu 2019. i završile bi u ožujku 2021., a svaka operacija imala bi dospijeće od dvije godine. Cilj nove serije TLTRO‑a bilo je očuvanje povoljnih kreditnih uvjeta banaka kako bi krediti banaka i nadalje bili odobravani klijentima po prihvatljivim uvjetima. Zauzvrat je snažan tok kredita privatnom sektoru podupirao potrošačke i investicijske planove kućanstava i poduzeća, što je pridonijelo rastu gospodarstva i potpomoglo prilagodbu inflacije prema srednjoročnom cilju Upravnog vijeća. Četvrto, Upravno vijeće odlučilo je nastaviti provoditi operacije kreditiranja Eurosustava putem raspodjele punog iznosa likvidnosti na aukcijama s nepromjenjivom kamatnom stopom dok god to bude potrebno, a barem do kraja razdoblja održavanja pričuva koje počinje u ožujku 2021.

Nakon najave nove serije TLTRO‑a, na svojem sljedećem sastanku o monetarnoj politici Upravno vijeće priopćilo je da će preciznije uvjete serije TLTRO III najaviti na jednom od sljedećih sastanaka. Posebice, pri određivanju cijena operacija TLTRO III u obzir bi se uzela temeljita procjena transmisijskoga kanala monetarne politike koji se zasniva na bankama i daljnja kretanja gospodarskih izgleda. Usto, imajući na umu da će okružje negativnih kamatnih stopa prevladavati dulje nego što je prethodno predviđeno, Upravno vijeće napomenulo je da će u kontekstu svoje redovite procjene razmatrati hoće li zadržavanje povoljnih implikacija negativnih kamatnih stopa za gospodarstvo zahtijevati smanjenje njihovih mogućih popratnih učinaka, ako postoje, na posredovanje banaka.

Drugi krug dodatne akomodacije monetarne politike i pogoršanje pouzdanja u inflacijske izglede

Najnoviji podatci do sredine godine upućivali su na to da su globalni pritisci, povezani ponajprije s kontinuiranom slabošću globalne trgovine i izraženijom i dugotrajnijom neizvjesnošću u vanjskom okružju, nastavili nepovoljno djelovati na izglede za europodručje. Ti činitelji posebno su nepovoljno djelovali na sektor prerađivačke industrije europodručja. Nadalje, inflacija mjerena HIPC‑om dodatno se smanjila, ponajprije zbog privremenih činitelja, a mjere temeljne inflacije nastavile su se kretati u uskom rasponu.

S obzirom na produljene neizvjesnosti i njihove implikacije za inflacijske izglede, Upravno vijeće prepoznalo je potrebu da drugi put u 2019. prilagodi monetarnu politiku i osigura dodatnu monetarnu akomodaciju kako bi inflacija ostala na postojanoj putanji prema srednjoročnom cilju. Stoga je na lipanjskom sastanku Upravno vijeće odlučilo pojačati svoje smjernice buduće monetarne politike povezane s kamatnim stopama tako što je dodatno produljilo kalendarsko razdoblje na koje se odnose smjernice buduće monetarne politike. Preciznije rečeno, Upravno vijeće izjavilo je da očekuje da će ključne kamatne stope ESB‑a ostati na sadašnjim razinama barem tijekom prve polovine 2020., u svakom slučaju onoliko dugo koliko to bude potrebno kako bi se osigurala daljnja postojana konvergencija inflacije prema srednjoročnom cilju. Usto je ponovilo svoje smjernice buduće monetarne politike povezane s reinvestiranjem. Naposljetku, Upravno vijeće također je odlučivalo o cijenama serije TLTRO III. Kamatna stopa u svakoj operaciji odredila bi se na razini koja je deset baznih bodova iznad prosječne stope koja se primjenjuje u glavnim operacijama refinanciranja Eurosustava. Za banke čije prihvatljivo neto kreditiranje premašuje referentnu vrijednost kamatna stopa koja se primjenjuje u TLTRO III bila bi niža, a mogla bi biti na razini prosječne kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke uvećane za deset baznih bodova. Zamijećeno je da se ovim načinom određivanja cijene postiže razumna ravnoteža između potvrđivanja dobrih kretanja bankovnih kredita s jedne strane i važnosti očuvanja akomodativne politike s druge strane.

Usporavanje globalne dinamike rasta i slaba međunarodna trgovina tijekom ljeta i nadalje su nepovoljno djelovali na izglede za europodručje. Usto, dugotrajna prisutnost neizvjesnosti nastavila je negativno utjecati na poslovno raspoloženje, posebice u sektoru prerađivačke industrije. Cjenovna kretanja ostala su prigušena, a mjere temeljne inflacije nastavile su se kretati u uskom rasponu. Mjerila dugoročnijih inflacijskih očekivanja zasnovana na tržišnim pokazateljima stagnirala su na dosad najnižim razinama zabilježenima nakon lipanjskog sastanka, a ankete su upućivale na zamjetan pad dugoročnijih očekivanja.

U tim uvjetima Upravno vijeće zamijetilo je na srpanjskom sastanku da su stope inflacije (ostvarene i predviđene) postojano niže od razina koje bi bile u skladu s ciljem. Nadalje, Upravno vijeće smatralo je simetriju svojega srednjoročnoga inflacijskog cilja važnim elementom za podupiranje ostvarenja postojane prilagodbe inflacije prema cilju. Stoga se smatralo važnim da Upravno vijeće pokaže svoju odlučnost i sposobnost da djeluje i da bude spremno dodatno ublažiti monetarnu politiku prilagodbom svih svojih instrumenata po potrebi radi ostvarenja inflacijskog cilja. Upravno vijeće istodobno je izjavilo da je, u skladu sa svojom opredijeljenošću za simetriju inflacijskog cilja, odlučno djelovati ako srednjoročni inflacijski izgledi i nadalje budu ispod njegova cilja. Stoga je u tom kontekstu Upravno vijeće odlučilo ponovo uvesti tzv. tendenciju ublažavanja u svoje smjernice buduće monetarne politike povezane s kamatnim stopama i izjavilo da očekuje da će se ključne kamatne stope ESB‑a zadržati na sadašnjim ili nižim razinama. Usto je zadužilo odgovarajuće odbore Eurosustava da ispitaju opcije, uključujući načine da se osnaže smjernice buduće monetarne politike povezane s kamatnim stopama, mjere ublažavanja (npr. oblikovanje sustava više naknada za pričuve) i mogućnosti glede obujma i sastava potencijalnih novih neto kupnja vrijednosnih papira. Te najave utrle su put potencijalnom provođenju sveobuhvatnog paketa politika na sljedećem sastanku Upravnog vijeća o monetarnoj politici ako se inflacijski izgledi ne poboljšaju u skladu s ciljem.

Treći krug akomodacije monetarne politike sa sveobuhvatnim paketom mjera kao odgovor na postojano niske stope inflacije

Makroekonomske projekcije stručnjaka ESB-a iz rujna 2019. pokazale su daljnje snižavanje inflacijskih izgleda. Sveukupno gledano, Upravno vijeće suočilo se s dugotrajnim usporavanjem gospodarstva europodručja, ustrajnim negativnim rizicima i inflacijskim izgledima koji su i nadalje bili ispod srednjoročnoga inflacijskog cilja. Preciznije rečeno, uzastopne i znatne korekcije naniže inflacijskih očekivanja spustile su predviđenu inflaciju u 2021. s 1,8 % u projekcijama iz prosinca 2018. na 1,5 % u projekcijama iz rujna 2019. Daljnje snižavanje inflacijskih izgleda – unatoč činjenici da su financijski uvjeti ugrađeni u projekcije već odražavali znatna očekivanja dodatnog ublažavanja politika – značilo je da se predviđalo da će se inflacija još udaljiti od razina za koje je Upravno vijeće smatralo da su u skladu s njegovim inflacijskim ciljem. Mjere temeljne inflacije i nadalje su bile slabe, a pokazatelji inflacijskih očekivanja ostali su na niskim razinama. U tim uvjetima Upravno vijeće složilo se da je treći krug ublažavanja monetarne politike opravdan kako bi se podupro povratak inflacije na putanju postojane konvergencije prema cilju. Upravno vijeće stoga je u rujnu donijelo sljedeće odluke:

Prvo, odlučilo je smanjiti kamatnu stopu na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke za deset baznih bodova, na –0,50 % (vidi Grafikon 17.). Smanjenje kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke bilo je popraćeno preoblikovanjem smjernica Upravnog vijeća o budućoj monetarnoj politici povezanih s očekivanom putanjom kamatnih stopa monetarne politike. Vijeće je očekivalo da će ključne kamatne stope ESB‑a ostati na svojim sadašnjim ili nižim razinama sve dok ne postane jasno da inflacijski izgledi počinju snažno konvergirati prema razini dovoljno blizu, ali ispod 2 % u projekcijskom razdoblju, i dok se ta konvergencija dosljedno ne bude odražavala na dinamiku temeljne inflacije.

Drugo, odlučilo je ponovo provoditi neto kupnje obveznica u sklopu APP‑a u mjesečnom iznosu od 20 mlrd. EUR počevši od 1. studenoga (vidi Grafikon 18.) uz očekivano ukidanje neto kupnja malo prije nego što Upravno vijeće počne podizati ključne kamatne stope ESB‑a. Upravno vijeće također je ponovo istaknulo da će nastaviti s reinvestiranjem punog iznosa glavnice dospjelih vrijednosnih papira kupljenih u sklopu APP‑a u duljem razdoblju nakon datuma kad započne podizati ključne kamatne stope ESB‑a, a u svakom slučaju onoliko dugo koliko to bude potrebno da se održe povoljni likvidnosni uvjeti i visok stupanj monetarne akomodacije.

Treće, odlučilo je korigirati treću seriju TLTRO‑a atraktivnijom kamatnom stopom za banke sudionice (banke koje premaše minimalnu referentnu vrijednost kredita mogu se sada zaduživati po stopi koja može biti niska koliko i prosječna kamatna stopa na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke tijekom trajanja operacije) i dugoročnijim dospijećem (tri godine umjesto dvije). Povoljnijim uvjetima TLTRO‑a nastojalo se očuvati povoljne kreditne uvjete banaka kako bi se osigurale neometana transmisija monetarne politike i daljnja potpora akomodativne monetarne politike.

Naposljetku, da bi se očuvala transmisija monetarne politike koja se zasniva na bankama, uveden je sustav dviju naknada za pričuve kojim se dio viška gotovinskih pričuva banaka izuzima od negativne kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke.

Svi elementi paketa mjera o kojemu je Upravno vijeće odlučivalo na rujanskom sastanku bili su oblikovani tako da se međusobno dopunjavaju u pružanju monetarnog poticaja i potpori konvergencije inflacije prema cilju Upravnog vijeća. Snižavanje kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke i pojačane smjernice buduće monetarne politike koje ovise o trenutačnom stanju pridonijeli su ukorjenjivanju kratkoročnih i srednjoročnih kamatnih stopa, koje su važne za određivanje cijena kredita poduzećima u europodručju. Obnovljene neto kupnje vrijednosnih papira i očekivano razdoblje reinvestiranja ukorijenili su srednjoročne i dugoročnije kamatne stope, koje su važne za određivanje cijena hipotekarnih kredita kućanstvima. TLTRO III korigiran je kako bi se sačuvali povoljni kreditni uvjeti banaka, osigurala neometana transmisija monetarne politike i potaknulo banke da nastave odobravati kredite svojim klijentima. Naposljetku, sustav dviju naknada za pričuve osmišljen je radi ublažavanja izravnih troškova negativnih kamatnih stopa za banke kako bi se poduprla transmisija monetarne politike koja se zasniva na bankama. Zbog toga su se blaži uvjeti tržišnog financiranja nastavili prenositi na kreditne uvjete za poduzeća i kućanstva.

Praćenje inflacijskih kretanja s obzirom na nesigurnu stabilizaciju izgleda za rast uz spremnost na djelovanje

Do kraja godine, nakon tri kruga ublažavanja monetarne politike tijekom 2019., mjere temeljne inflacije i nadalje su bile općenito prigušene, a dinamika rasta europodručja ostala je slaba, iako su se pojavile prve naznake stabilizacije usporavanja rasta i blagog povećanja temeljne inflacije u skladu s prethodnim projekcijama. S obzirom na ta kretanja i s obzirom na to da je bilo potrebno vrijeme da se ostvari potpun učinak svih mjera, Upravno vijeće najavilo je na svojem sastanku u prosincu da pomno prati inflacijska kretanja i prijenos utjecaja mjera monetarne politike provedenih u rujnu na gospodarstvo. U skladu sa svojom opredijeljenošću za simetriju Upravno vijeće naglasilo je da je svakako i dalje spremno po potrebi prilagoditi sve svoje instrumente kako bi osiguralo da se inflacija postojano kreće prema ciljnim razinama.

S obzirom na postojane neizvjesnosti i negativne rizike, tijekom 2019. provedena je znatna dodatna akomodacija monetarne politike. Svi elementi poduzetih mjera i nadalje su zajednički djelovali i pridonosili daljnjem padu troškova financiranja banaka (vidi Grafikon 19.). Vrlo povoljni uvjeti financiranja banaka prenosili su se na šire gospodarstvo, a uvjeti zaduživanja za poduzeća i kućanstva i nadalje su bili na svojim najnižim razinama dosad ili blizu njih (vidi Grafikon 20.). Sve odluke donesene tijekom 2019. pridonijele su visokom stupnju akomodacije monetarne politike uvedenom u 2014. i nastavile su podupirati poboljšanje gospodarskih rezultata u europodručju.

2.2. Dinamika bilance Eurosustava u okružju ponovnog početka neto kupnja vrijednosnih papira

Od početka globalne financijske krize u 2007. i 2008. Eurosustav je provodio različite standardne i nestandardne mjere monetarne politike, koje su imale izravan utjecaj na veličinu i sastav njegove bilance tijekom vremena. Nestandardne mjere uključivale su operacije refinanciranja kojima se osigurava financiranje drugim ugovornim stranama s početnim dospijećem do četiri godine kao i kupnje vrijednosnih papira koje su izdali privatni i javni subjekti (u sklopu APP‑a). U prosincu 2018. Eurosustav je prekinuo neto kupnje vrijednosnih papira u sklopu APP‑a, a u 2019. reinvestirao je pun iznos glavnice dospjelih vrijednosnih papira. Eurosustav je 1. studenoga 2019. ponovo počeo provoditi neto kupnje vrijednosnih papira u prosječnom mjesečnom iznosu od 20 mlrd. EUR. Na kraju 2019. veličina bilance Eurosustava iznosila je 4,7 bil. EUR, jednako kao na kraju 2018.

Na kraju 2019. stavke povezane s monetarnom politikom na strani imovine iznosile su 3,3 bil. EUR, a na njih se odnosilo 70 % ukupne imovine u bilanci Eurosustava (smanjenje u odnosu na 72 % na kraju 2018.). Te stavke uključuju kredite kreditnim institucijama europodručja, koji su iznosili 13 % ukupne imovine (smanjenje u odnosu na 16 % na kraju 2018.), i vrijednosne papire koji se drže za potrebe monetarne politike, na koje se odnosilo oko 56 % ukupne imovine (jednako kao na kraju 2018.) (vidi Grafikon 21.). Ostala financijska imovina u bilanci uglavnom je obuhvaćala devizna sredstva i zlato koje drži Eurosustav i portfelje nominirane u eurima koji se ne drže za potrebe monetarne politike.

Na strani obveza ukupan iznos sredstava pričuva drugih ugovornih strana i korištenja novčanih depozita ostao je uglavnom nepromijenjen i iznosio 2 bil. EUR te činio 39 % pasivne strane bilance na kraju 2019., jednako kao na kraju 2018. Nakon najave sustava dviju naknada za pričuve, koji je na snazi od listopada 2019., gotovinska sredstva drugih ugovornih strana kod Eurosustava u znatnoj su mjeri preusmjerena prema sredstvima pričuva na štetu korištenja novčanih depozita. Na kraju 2019. ti su depoziti činili 15 % ukupnih gotovinskih sredstava drugih ugovornih strana kod Eurosustava, što je smanjenje u odnosu na 34 % na kraju 2018. Novčanice u optjecaju rasle su u skladu s prijašnjim trendom rasta i iznosile 28 % obveza na kraju 2019., što je povećanje u odnosu na 26 % na kraju 2018. Na ostale obveze, uključujući kapital i račune revalorizacije, odnosilo se 34 %, jednako kao na kraju 2018. (vidi Grafikon 21.).

Prosječno dospijeće portfelja APP‑a i distribucija po imovini i jurisdikcijama

APP obuhvaća četiri aktivna programa kupnje vrijednosnih papira: treći program kupnje pokrivenih obveznica (CBPP3), program kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP), program kupnje vrijednosnih papira javnog sektora (PSPP) i program kupnje vrijednosnih papira sektora poduzeća (CSPP). U skladu s odlukama Upravnog vijeća ciljane neto mjesečne kupnje za APP mijenjale su se tijekom vremena.

Na kraju 2019. APP je iznosio 2,6 bil. EUR (po amortiziranom trošku). Na ABSPP odnosilo se 1 % (28 mlrd. EUR), na CBPP3 10 % (264 mlrd. EUR), a na CSPP 7 % (185 mlrd. EUR) ukupnog stanja APP‑a na kraju godine. Među programima kupnje vrijednosnih papira privatnog sektora CSPP je najviše pridonio rastu stanja APP‑a u posljednja dva mjeseca 2019., sa 7,7 mlrd. EUR neto kupnja. Kupnje u sklopu CSPP‑a provode se na osnovi referentne vrijednosti koja odražava tržišnu kapitalizaciju svih prihvatljivih nepodmirenih obveznica.

PSPP je činio najveći dio stanja APP‑a, u iznosu od 2,1 bil. EUR ili 82 % ukupnog stanja APP‑a na kraju 2019., što je jednako udjelu na kraju 2018. U sklopu PSPP‑a raspodjela kupnja na jurisdikcije određuje se prema ključu kapitala ESB‑a na osnovi stanja. Unutar pojedinačnih kvota kupnja koje su im dodijeljene, nacionalne središnje banke europodručja mogle su fleksibilno birati između kupnje vrijednosnih papira središnjih i regionalnih država i vrijednosnih papira koje su izdale agencije s poslovnim nastanom u odgovarajućim jurisdikcijama. Neke nacionalne središnje banke kupovale su i vrijednosne papire koje su izdale nadnacionalne institucije EU‑a. ESB nije kupovao dužničke vrijednosne papire koje su izdale nadnacionalne institucije EU‑a ni obveznice regionalnih država. Ponderirano prosječno dospijeće stanja PSPP‑a iznosilo je 7,12 godina na kraju 2019., što je malo manje od 7,37 godina na kraju 2018., uz određene razlike među jurisdikcijama.^[23]

Eurosustav je reinvestirao glavnice dospjelih vrijednosnih papira iz portfelja APP‑a. Otkupi u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira privatnog sektora dosegnuli su 37,2 mlrd. EUR u 2019., a otkupi u sklopu PSPP‑a dosegnuli su 167,3 mlrd. EUR.^[24] Vrijednosni papiri kupljeni u sklopu PSPP‑a, CSPP‑a i CBPP3 i nadalje su bili raspoloživi za pozajmljivanje vrijednosnih papira^[25] kako bi se poduprla likvidnost tržišta obveznica i repo ugovora.^[26]

Kretanja operacija refinanciranja Eurosustava

Nepodmireni iznos operacija refinanciranja Eurosustava smanjio se za 109,3 mlrd. EUR od kraja 2018. i iznosio 624,1 mlrd. EUR na kraju 2019. To se uglavnom može pripisati dobrovoljnim otplatama serije TLTRO II u iznosu od 208 mlrd. EUR. Iznos od 101,1 mlrd. EUR raspodijeljen u prve dvije operacije serije TLTRO III samo je djelomično nadomjestio smanjenje neotplaćenog iznosa operacija refinanciranja proizišlo iz otplata TLTRO II. Ponderirano prosječno dospijeće nepodmirenog iznosa operacija refinanciranja Eurosustava smanjilo se s oko 1,8 godina na kraju 2018. na oko 1,2 godine na kraju 2019.

2.3. Financijski rizici povezani s APP‑om ublažavaju se putem odgovarajućih okvira

Glavni je cilj obnovljenih neto kupnja vrijednosnih papira u sklopu APP‑a pružanje podrške snažnoj konvergenciji inflacije prema srednjoročnom cilju Upravnog vijeća. Kupnje vrijednosnih papira istodobno bi trebale biti neophodne i razmjerne za ispunjavanje mandata ESB‑a i ostvarenje njegova cilja stabilnosti cijena. Kada postoji nekoliko mogućnosti za ispunjavanje ciljeva politike, odabrana mogućnost treba biti učinkovita s operativnog stajališta i sa stajališta rizika. U tom kontekstu funkcija upravljanja rizicima Eurosustava nastoji ostvariti učinkovitost rizika: ostvarenje ciljeva politike s najmanje rizika za Eurosustav.^[27]

Svi instrumenti monetarne politike, uključujući izravne kupnje vrijednosnih papira, inherentno uključuju financijske rizike, kojima upravlja i koje kontrolira Eurosustav. Izravne kupnje vrijednosnih papira zahtijevaju specifične okvire za kontrolu financijskih rizika koji ovise o specifičnim ciljevima politike i o obilježjima i profilima rizičnosti uključenih vrsta vrijednosnih papira. Svaki od tih okvira sastoji se od kriterija prihvatljivosti, procjena kreditnog rizika i postupaka dubinske analize, okvira za određivanje cijena, referentnih vrijednosti i ograničenja. Okviri za kontrolu rizika APP‑a primjenjuju se na kupnju dodatnih vrijednosnih papira, reinvestiranje glavnica dospjelih vrijednosnih papira u sklopu APP‑a i stanja vrijednosnih papira u sklopu APP‑a dok god su u bilanci Eurosustava.

Okviri za kontrolu rizika ne služe samo ublažavanju financijskih rizika, već pridonose i uspješnom ostvarenju ciljeva politike jer usmjeravaju kupnje vrijednosnih papira prema diversificiranoj i tržišno neutralnoj raspodjeli imovine. Usto, oblikovanje okvira za kontrolu rizika uzima u obzir i nefinancijske rizike, kao što su pravni, operativni i reputacijski rizik.

U nastavku se opisuju sadašnji okviri za kontrolu financijskih rizika kojima se rukovodi provedba APP‑a.^[28] U Tablici 1. sažeto su prikazani ključni elementi primjenjivih okvira.

Zahtjevi za prihvatljivost za izravne kupnje vrijednosnih papira

Samo utrživi vrijednosni papiri koji su prihvatljivi kao kolateral za kreditne poslove Eurosustava potencijalno su prihvatljivi za izravne kupnje vrijednosnih papira. Kriteriji prihvatljivosti kolaterala za kreditne poslove Eurosustava navedeni su u općem okviru za instrumente monetarne politike. Među ostalim, prihvatljivi vrijednosni papiri moraju ispuniti visoke standarde kreditne kvalitete i imati najmanje jedan kreditni rejting^[29] od vanjske institucije za kreditnu procjenu (VIKP) koja je prihvaćena unutar okvira za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF) te ispuniti kriterije za 3. stupanj kreditne kvalitete (CQS 3) na usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava ili viši (CQS 1 i CQS 2). Nadalje, vrijednosni papiri moraju biti nominirani u eurima, a izdaju se i namiruju u europodručju. U slučaju vrijednosnih papira osiguranih imovinom dužnici na koje se odnose potraživanja moraju se uglavnom nalaziti u europodručju.

Uz navedene kriterije prihvatljivosti, specifični kriteriji prihvatljivosti primjenjuju se ovisno o programu kupnje. Primjerice, za PSPP i CSPP postoje ograničenja minimalnoga i maksimalnog dospijeća. Za CSPP vrijednosni papiri koje su izdale kreditne institucije ili izdavatelji čije je matično društvo kreditna institucija nisu prihvatljivi za kupnju. Nadalje, za CSPP i CBPP3 vrijednosni papiri koje su izdali subjekti koji prestaju s radom ili subjekti za upravljanje imovinom isključeni su iz kupnje. U sklopu CBPP3 vrijednosni papiri moraju ispunjavati neophodne uvjete da budu prihvaćeni kao kolateral za vlastitu uporabu za kreditne poslove Eurosustava, tj. kao kolateral ih može upotrijebiti kreditna institucija koja ih izdaje.^[30] Nadalje, pokrivene obveznice s uvjetovanim produljenjem dospijeća (engl. conditional pass‑through covered bonds) prestale su biti prihvatljive za kupnju 1. siječnja 2019. Usto, kupnje vrijednosnih papira ne smiju zaobilaziti pravila kojima se zabranjuje monetarno financiranje tijela javnih vlasti kako je određeno u članku 123. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Procjene kreditnog rizika i postupci dubinske analize

Za programe kupnje vrijednosnih papira privatnog sektora Eurosustav kontinuirano provodi odgovarajuće procjene kreditnog rizika i postupke dubinske analize skupa vrijednosnih papira koji se mogu kupiti. Okviri za praćenje održavaju se primjenom određenih pokazatelja rizika. Te procjene i postupci slijede načelo proporcionalnosti, pri čemu se za rizičnije vrijednosne papire provodi detaljnija analiza. Ako je to potrebno, mogu se primijeniti dodatne mjere za upravljanje rizicima, također ovisno o načelu proporcionalnosti. To posebice uključuje ograničenja ili privremene obustave kupnja i, u izvanrednim slučajevima, čak i prodaju vrijednosnih papira, za što je potrebno da Upravno vijeće procijeni svaki slučaj posebno.

Okviri za određivanje cijena

Okviri za određivanje cijena za APP osiguravaju da se kupnje provode po tržišnim cijenama kako bi se tržišni poremećaji sveli na najmanju moguću mjeru i da bi se olakšalo ostvarenje učinkovitosti rizika. Ti okviri uzimaju u obzir dostupne tržišne cijene, kvalitetu tih cijena i fer vrijednosti. Naknadne kontrole cijena također se provode kako bi se odredilo jesu li transakcijske cijene odražavale tržišne cijene u trenutku transakcija.

Kupnje prihvatljivih dužničkih instrumenata s negativnim prinosom do dospijeća dopuštene su u svim programima kupnje vrijednosnih papira, uključujući, koliko je potrebno, one s prinosom nižim od kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke.^[31]

Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti upotrebljavaju se za stvaranje diversificiranog portfelja i pridonose smanjenju rizika. Referentne vrijednosti za programe kupnje vrijednosnih papira privatnog sektora određuju se prema tržišnoj kapitalizaciji skupa vrijednosnih papira koji se mogu kupiti, tj. nominalnih nepodmirenih iznosa prihvatljivih vrijednosnih papira koji zadovoljavaju pitanja rizika. U slučaju PSPP‑a ključ kapitala ESB‑a određuje raspodjelu kupnja na jurisdikcije na osnovi stanja.

Ograničenja

Okviri za ograničenja uspostavljeni su za APP. Kalibracija ograničenja za izdanje i izdavatelja^[32] uzima u obzir pitanja politike, operativna i pravna pitanja te pitanja upravljanja rizicima. Ograničenja se prilagođavaju u skladu s razredom vrijednosnih papira, pri čemu se razlikuju vrijednosni papiri javnoga i privatnog sektora.

Ograničenja za izdanje i izdavatelja u sklopu PSPP‑a primjenjuju se kako bi se očuvali funkcioniranje tržišta i oblikovanje cijena, ograničila koncentracija rizika i osiguralo da Eurosustav ne postane dominantan vjerovnik vlada država europodručja. Ograničenje za izdanje za nadnacionalne obveznice prihvatljive za PSPP jest 50 % nepodmirenog iznosa izdanih vrijednosnih papira. Za sve ostale obveznice prihvatljive za PSPP ograničenje za izdanje određeno je kao 33 % nepodmirenog iznosa izdanja, a podliježe provjeri svakoga pojedinog slučaja kako ne bi došlo do toga da Eurosustav ima blokirajuću manjinu za potrebe klauzula o zajedničkom djelovanju (CAC). U drugim slučajevima ograničenje za izdanje iznosi 25 %. Ograničenje za izdavatelja za nadnacionalne izdavatelje određeno je kao 50 % nepodmirenog iznosa prihvatljivih vrijednosnih papira koje je izdala odgovarajuća institucija; za ostale izdavatelje ograničenje je 33 %.

Za programe kupnje vrijednosnih papira privatnog sektora ograničenje za izdanje određeno je na 70 %. U CSPP‑u niža ograničenja za izdanja primjenjuju se u posebnim slučajevima, primjerice za vrijednosne papire koje su izdala javna poduzeća, s kojima se postupa na način u skladu s tretmanom u sklopu PSPP‑a. Osim ovih ograničenja za izdanje, ograničenja za izdavatelja primjenjuju se na CBPP3 i CSPP. Za CSPP ograničenja za izdavatelja određena su na osnovi referentne raspodjele povezane s tržišnom kapitalizacijom izdavateljeve grupe kako bi se osigurala diversificirana raspodjela kupnja. Nadalje, niža ograničenja mogu se primjenjivati ako je to potrebno na osnovi rezultata procjene kreditnog rizika i postupaka dubinske analize, kao što je objašnjeno.

3. Financijski sektor europodručja: povećanje otpornosti banaka u okružju rizika

U okružju rizika s kojim se suočava financijski sektor europodručja izazovi su ostali prisutni tijekom 2019. S jedne strane, nekoliko je činitelja podupiralo financijsku stabilnost, uključujući rast gospodarstva i dobru kapitaliziranost banaka u europodručju. S druge strane, povećani negativni rizici za budući rast nepovoljno su djelovali na okružje financijske stabilnosti. Snažno preuzimanje rizika na financijskim tržištima i tržištima nekretnina nastavilo je poticati porast ranjivosti cijena imovine, a rizici u sve većem nebankarskom financijskom sektoru i nadalje su jačali. U tom su okružju države europodručja, nakon savjetovanja s ESB‑om, provele niz makrobonitetnih mjera radi smanjenja sistemskih rizika i jačanja otpornosti na njih. Usto, nadzor banaka ESB‑a poduzimao je mikrobonitetne mjere i pridonosio stabilnosti europskoga bankarskog sektora. ESB je i u 2019. nastavio pridonositi raspravama o dovršetku bankovne unije i unaprjeđenju unije tržišta kapitala, a naglašavao je i važnost razvoja alata za smanjenje rizika u nebankarskom financijskom sektoru.

3.1. Okružje financijske stabilnosti u 2019.

U okružju financijske stabilnosti i nadalje su bili prisutni izazovi tijekom 2019. Globalni gospodarski izgledi pogoršavali su se tijekom godine, a povećana politička neizvjesnost i neizvjesnost povezana s politikama stvarala je velike negativne rizike. U tom okružju tržišta su sve više bila pod utjecajem očekivanja glede daljnjeg ublažavanja monetarne politike i bijega u sigurnost. To je dovelo do znatno nižih prinosa na državne i korporativne obveznice s višim rejtingom. U okružju kojemu su svojstvene niske (ili negativne) kamatne stope i niski prinosi na sigurnu imovinu pojavili su se izazovi za profitabilnost financijskih institucija. Kao odgovor na to, investicijski fondovi i osiguravatelji preuzimali su veće rizike. Pogoršani izgledi za rast i s njima povezani uvjeti u kojima se očekuje da će kamatne stope ostati niske u duljem razdoblju dodatno su oslabili profitabilnost banaka. Međutim, bankama su podršku dali smanjeni izazovi povezani s financiranjem u uvjetima nižih troškova financiranja i poboljšanog pristupa tržištu obveznica te su one i nadalje bile adekvatno kapitalizirane i imale stopu redovnog osnovnog kapitala (CET 1) od 14,2 %.

Četiri ključne ranjivosti financijske stabilnosti u europodručju tijekom dvogodišnjeg razdoblja utvrđene su u polugodišnjem ESB‑ovu Pregledu financijske stabilnosti (engl. Financial Stability Review) (vidi Sliku 1.):

• Prvo, ranjivosti cijena imovine ostale su izražene tijekom 2019., a ESB je naglašavao rizik nepovoljnog utjecaja velikih promjena cijena na globalnim financijskim tržištima. Potraga za prinosom intenzivirala se tijekom 2019., pri čemu su cijene dionica u europodručju porasle za oko 20 % unatoč manjoj dobiti poduzeća i pogoršanom makroekonomskom okružju, a manje od 10 % nepodmirenih obveznica na globalnoj razini davalo je prinose od 3 % ili više. Nagle korekcije na tržištima vlasničkih vrijednosnih papira i tržištima vrijednosnih papira s fiksnim prinosom i s nižim rejtingom i nadalje stvaraju rizik, posebice s obzirom na veliku gospodarsku i političku neizvjesnost. Poduprte okružjem niskih kamatnih stopa, cijene nekretnina u europodručju nastavile su rasti u 2019. Upozorenja i preporuke koje je Europski odbor za sistemske rizike izdao glede ranjivosti stambenih nekretnina doista su upućivali na to da su postojano snažna dinamika cijena zajedno s relativno dinamičnim rastom hipotekarnih kredita i visokom zaduženošću kućanstava ključne ranjivosti u nizu zemalja (vidi odjeljak 3.2.).
• Drugo, zabrinutosti glede održivosti javnoga i privatnog duga i nadalje su bile prisutne u nekoliko zemalja, a dug javnog sektora i/ili nefinancijskoga privatnog sektora često je bio na povišenim razinama i prema povijesnim i prema međunarodnim standardima. Iako su niski troškovi financiranja ublažavali pritiske glede kratkoročne održivosti duga, javne i privatne financije i nadalje su bile izložene riziku iznenadne promjene raspoloženja na tržištu ili pogoršanja makroekonomskih uvjeta. Iznenadna korekcija naviše kamatnih stopa s njihovih vrlo niskih razina mogla bi posebice naškoditi kućanstvima i nefinancijskim društvima u zemljama u kojima prevladavaju krediti s promjenjivim kamatnim stopama.
• Treće, porasle su ranjivosti u bankarskom sektoru europodručja. Profitabilnost banaka europodručja ostala je niska u 2019., a izgledi za profitabilnost oslabjeli su u uvjetima pogoršanih izgleda za rast i okružja dugotrajno niskih kamatnih stopa. Iako se stanje neprihodonosnih kredita nastavilo smanjivati umjerenom dinamikom, daljnja poboljšanja bila su potrebna u dijelovima bankarskog sektora. Višak kapaciteta i troškovne neučinkovitosti također su nastavili nepovoljno djelovati na dugoročne izglede za profitabilnost banaka u mnogim slučajevima.
• Četvrto, ranjivosti su nastavile jačati u nebankarskom financijskom sektoru zbog povećanog preuzimanja rizika. Investicijski fondovi i osiguravatelji i nadalje su preuzimali rizike kao odgovor na smanjene prinose na imovinu s višim rejtingom. Istodobno su u sektoru investicijskih fondova pad visokolikvidne imovine i porast financijske poluge u nekim segmentima tržišta potaknuli rast zabrinutosti glede mogućnosti da dođe do iznenadnih i velikih otkupa udjela i investicijskog ponašanja koje bi moglo povećati kolebljivosti na tržištu.

ESB je tijekom 2019. naglašavao i ostale ranjivosti koje premašuju kratkoročno i srednjoročno razdoblje s mogućim negativnim učinkom na financijski sektor. Posebice, intenzivirani su napori da se procijene implikacije klimatskih promjena za financijsku stabilnost, a komunikacija o toj temi unaprijeđena je. ESB nastoji unutar svojeg mandata pridonijeti općim naporima za umanjenje potencijalnih negativnih učinaka klimatskih promjena i usredotočio se na nekoliko ključnih područja (vidi Okvir 3.). Glede ESB‑ovih nastojanja da smanji svoj utjecaj na okoliš, emisija ugljika po radnom mjestu smanjena je za 74 % između 2008. i 2018. (vidi također Okvir 3.). Osim toga, ESB je u 2019. godini razmatrao implikacije razvoja financijske tehnologije na mikrobonitetnoj razini i makrobonitetnoj razini (vidi Okvir 4.).

3.2. Makrobonitetna politika za jačanje otpornosti cijelog sektora

Pojava sistemskih rizika u financijskom sustavu može se rješavati primjenom makrobonitetnih politika, a uredbom o SSM‑u ESB je dobio važnu ulogu i posebne ovlasti u tom području. Posebice, ESB ima zadaću procjenjivati makrobonitetne mjere za banke predviđene zakonodavstvom EU‑a koje donose nacionalna tijela u državama koje sudjeluju u jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM), a ima i ovlast primijeniti dodatne zahtjeve glede tih nacionalnih mjera. Kao odgovor na glavne rizike koji su bili prisutni u 2019., nakon savjetovanja s ESB‑om, nacionalna tijela u europodručju provela su znatno više makrobonitetnih mjera nego prethodne godine radi smanjenja sistemskih rizika i jačanja otpornosti na njih.

Kontinuirani makrobonitetni napori za očuvanje financijske stabilnosti

ESB je nastavio s opsežnim naporima u području makrobonitetne politike, čime je dao važan doprinos očuvanju financijske stabilnosti. Osim povezanoga analitičkog rada, ESB je osigurao platformu za redovite zajedničke procjene rizika i koordinaciju politika između ESB‑a i nacionalnih tijela u europodručju. ESB i nacionalna tijela također su nastavili sudjelovati u sveobuhvatnim i otvorenim raspravama o primjeni makrobonitetnih instrumenata i jačanju analitičkog alata u području makrobonitetne politike. Ti napori dodatno su poboljšali metode i procese za procjenjivanje sistemskih rizika i adekvatnosti mjera makrobonitetne politike u europodručju.

Makrobonitetne rasprave u 2019. bile su usmjerene na važnost toga da banke ostanu otporne i sposobne oduprijeti se nepovoljnim šokovima u makrofinancijskom okružju. Makrobonitetna politika može imati protucikličku ulogu samo ako postoje zaštitni slojevi koji se mogu osloboditi. U tom kontekstu, protuciklički zaštitni sloj kapitala ključan je instrument koji se može osloboditi ako se materijaliziraju ciklički rizici. Veća raspoloživost zaštitnih slojeva koji se mogu osloboditi u obliku protucikličkih zaštitnih slojeva kapitala stoga bi pomogla da se izbjegne istodobno razduživanje diljem bankovnog sustava, što bi moglo dovesti do kreditne krize i pogoršati pad. To naglašava važnost razine zaštitnih slojeva kapitala, ali i sposobnosti njihova oslobađanja u stresnim razdobljima. Protuciklički zaštitni slojevi kapitala koji se trenutačno provode u europodručju iznose 0,1 % imovine ponderirane rizikom i nadalje su, sveukupno gledano, mali u usporedbi s ostalim zahtjevima za zaštitni sloj (vidi Grafikon 22.).

ESB je u 2019. također završio svoje prvo preispitivanje okvira za donju granicu zaštitnog sloja za ostale sistemski važne institucije u području SSM‑a. Zaštitni sloj za ostale sistemski važne institucije usmjeren je na ograničavanje negativnih vanjskih učinaka koje propast sistemski važnih institucija može imati na domaći financijski sustav i šire gospodarstvo. Revidirana metodologija za donju granicu ostalih sistemski važnih institucija granularnija je i povećava minimalne stope zaštitnih slojeva za većinu sistemski važnih banaka (više pojedinosti vidi u Makrobonitetnom biltenu iz ožujka 2020.). Novi okvir pomoći će osigurati da se u određenim jurisdikcijama mogu primijeniti viši zahtjevi za zaštitni sloj na više sistemskih banaka, čime bi se smanjili rizici za financijsku stabilnost. Postupno će se uvoditi počevši od 1. siječnja 2022.

Nadalje, ESB je nastavio poboljšavati komunikaciju o pitanjima makrobonitetne politike, a poboljšao je informiranost povećanjem transparentnosti svojega aktualnog rada i razmatranja u ovom području. Pregled financijske stabilnosti iz studenoga 2019. sadržava tekst o tome kako se makrobonitetnim politikama mogu rješavati ranjivosti u financijskom sustavu. Uz govore, priopćenja za javnost i ostale publikacije kao što su povremeni radovi, ESB je nastavio objavljivati Makrobonitetni bilten dva puta godišnje, koji je važno komunikacijsko sredstvo za tumačenje okvira makrobonitetne politike i postupaka odlučivanja ESB‑a kao i analitičkog napretka i procjena u tom području. ESB je također na mrežnim stranicama nastavio objavljivati pregled trenutačno aktivnih makrobonitetnih mjera u državama koje su obuhvaćene nadzorom banaka ESB‑a.

Odluke o makrobonitetnoj politici tijekom 2019.

U skladu sa svojom zakonskom ovlasti ESB je u 2019. procijenio obavijesti nacionalnih tijela u europodručju o 106 odluka o makrobonitetnoj politici glede instrumenata usmjerenih na cikličke i strukturne sistemske rizike, kao i drugih instrumenata u skladu s člankom 458. uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR). Većina obavijesti odnosila se na određivanje protucikličkih zaštitnih slojeva kapitala ili na određivanje globalnih i ostalih sistemski važnih institucija i kalibriranje odgovarajućih zaštitnih slojeva kapitala. Upravno vijeće ESB‑a nije dalo prigovor ni na jednu od odluka o makrobonitetnoj politici koje su nacionalna tijela dostavila tijekom 2019.

Nacionalna nadležna tijela sedam država europodručja najavila su aktivaciju stope protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala iznad 0 % do kraja 2019., u usporedbi s četiri države koje su to učinile u prethodnoj godini. U 12 država taj zaštitni sloj nije aktiviran do kraja 2019. Kalibriranje stopa protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala temelji se na „usmjerenoj diskreciji” kojom se kombiniraju smjernice iz glavnih pokazatelja rizika i elementi koji su podložniji diskreciji, a odražavaju specifične gospodarske i financijske uvjete.

Promatraju li se države koje su najavile povećanja protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala u 2019., Visoko vijeće za financijsku stabilnost u Francuskoj odlučilo je povisiti stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala s 0,25 % na 0,5 % u ožujku 2019. kao preventivnu mjeru i uzimajući u obzir trend rasta zaduženosti privatnog sektora u Francuskoj. Nationale Bank van België/Banque Nationale de Belgique odlučila je povisiti stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala s 0 % na 0,5 % u lipnju 2019., a glavni cilj bio je povećati otpornost banaka na cikličke rizike. Iako nije smatrala da su ciklički sistemski rizici akutni, ta središnja banka smatrala je da je razborito uvesti preventivnu mjeru kako bi se osigurao kontinuitet odobravanja kredita tijekom ciklusa. Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht u Njemačkoj odlučio je u lipnju 2019. uvesti pozitivnu stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala od 0,25 %. Procijenio je da je povećanje cikličkih sistemskih rizika (posebice ranjivosti povezanih s podcjenjivanjem kreditnog rizika, precjenjivanjem kolaterala i s kamatnim rizikom) stvorilo potencijalnu prijetnju financijskoj stabilnosti. U srpnju 2019. Národná banka Slovenska odlučila je dodatno povećati stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala s 1,5 % na 2 % u Slovačkoj. Bankarski sektor i njegova profitabilnost postali su izloženiji cikličkim rizicima, pa je ta središnja banka zamijetila naznake preobilja na financijskim tržištima. Naposljetku, u Luksemburgu je Komisija za nadzor financijskog sektora odlučila povećati stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala s 0,25 % na 0,5 % u prosincu 2019. zbog snažnog rasta kredita i cijena nekretnina.

Okružje niskih kamatnih stopa moglo bi potaknuti snažnije preuzimanje rizika i ublažavanje standarda odobravanja kredita, posebice ako je profitabilnost banaka pod pritiskom. Daljnja povećavanja cijena stambenih nekretnina, praćena kretanjima hipotekarnih kredita i slabostima u sektoru kućanstava, dovela su do povećanja ranjivosti sektora nekretnina u 2019. u nekoliko država europodručja. U tim bi uvjetima smjernice glede dobrih standarda odobravanja kredita ili preventivno pooštravanje mjera zasnovanih na korisniku kredita s odgovarajućim izuzećima moglo pomoći obuzdati potencijalno povećanje rizika. Do kraja 2019. godine 13 država europodručja uvelo je takve mjere, koje su u isključivoj nadležnosti nacionalnih tijela.

Glede makrobonitetnih instrumenata usmjerenih na ostale rizike, ESB je procijenio odluke nacionalnih tijela o zaštitnim slojevima za ostale sistemski važne institucije, zaštitnim slojevima za sistemski rizik i makrobonitetne mjere na osnovi članka 458. CRR‑a. Što se tiče ovih posljednjih mjera donesenih u 2019., Eesti Pank uvela je novu mjeru radi osiguranja otpornosti banaka na sistemske rizike povezane sa stambenim kreditima. Kreditne institucije koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting-sustavima moraju primjenjivati prosječan ponder rizika ponderiran izloženošću od najmanje 15 % na izloženosti prema stanovništvu osigurane hipotekama na nekretninama odobrene rezidentima Estonije. Mjera je stupila na snagu 30. rujna 2019. Finsko tijelo za financijski nadzor također je odlučilo u lipnju 2019. produljiti razdoblje primjene prosječnog pondera rizika za pojedine institucije od minimalno 15 % na stambene kredite, koji se primjenjuje na kreditne institucije koje su prihvatile pristup zasnovan na internim rejting-sustavima. Produljenje primjene minimalne razine stupilo je na snagu 1. siječnja 2020., a primjenjivat će se godinu dana.

Suradnja s Europskim odborom za sistemske rizike

ESB je nastavio pružati analitičku, statističku, logističku i administrativnu podršku Tajništvu Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), koje je odgovorno za dnevno poslovanje ESRB‑a. ESRB je odgovoran za makrobonitetni nadzor financijskog sustava EU‑a te za sprječavanje i ublažavanje sistemskog rizika.

ESB je redovito pridonosio ESRB‑ovu kontinuiranom utvrđivanju i praćenju potencijalnih sistemskih rizika i davao opću potporu radu koji je obavljao ESRB. Primjerice, ESB je bio uključen u rad na zatvaranju praznina u podatcima o nekretninama, što je dovelo do odobrenja preporuke ESRB‑a, kao i u razvoj poboljšanog okvira praćenja za značajne treće zemlje. Usto, ESB je podupirao ESRB‑ovu analizu srednjoročnih ranjivosti u sektoru stambenih nekretnina, što je dovelo do toga da je ESRB izdao pet upozorenja i šest preporuka odabranim državama EU‑a.

ESB je također dao znatan doprinos početnim razmatranjima ESRB‑a o razvijanju zajedničkog okvira za makrobonitetnu politiku. Posebno izvješće objavljeno u travnju 2019. bilo je prvi korak prema tom zajedničkom okviru. Njime je uspostavljena veza između makrobonitetnih politika i cilja financijske stabilnosti. Osim toga, ESB je nastavio pridonositi drugoj fazi ovog rada kao supredsjedatelj stručne skupine ESRB‑a koja je imala zadaću razviti operativne metode radi lakšeg procjenjivanja i priopćavanja makrobonitetne politike i raspravljanja o njoj.

Nadalje, ESB je supredsjedatelj analitičke stručne skupine zadužene za procjenjivanje značajnosti potencijalnog preklapanja između makrobonitetnih zaštitnih slojeva kapitala, minimalnog omjera financijske poluge i minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL). Ovaj rad usmjeren je na opisivanje interakcije tih zahtjeva i implikacije za učinkovitost makrobonitetnih zaštitnih slojeva kapitala.

Tijekom godine ESB je bio predsjedatelj tima za izradu nacrta preporuke ESRB‑a o razmjeni i prikupljanju informacija za makrobonitetne potrebe o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji.

ESB je postojano podupirao rad ESRB‑a na makrobonitetnim instrumentima koji će se primjenjivati izvan bankarskog sektora. ESB je pridonosio analizi podataka i rizika, posebice implikacija praksa vezanih uz iznose nadoknade za osiguravatelje i obliku novih makrobonitetnih instrumenata za sektor osiguranja, s naglaskom na neke opcije koje su bile u užem izboru u izvješću iz 2018. o makrobonitetnim odredbama, mjerama i instrumentima za osiguranje. Rezultat ovog rada izravno će se prenijeti u aktualne rasprave o preispitivanju direktive Solventnost II usmjerene na jačanje regulatornog okvira za osiguravatelje i reosiguravatelje s makrobonitetnog stajališta.

ESB je također pridonio kontinuiranom razvoju mjerila rizika za nebankarske institucije i izradi nacrta četvrtog izdanja EU Non-bank Financial Intermediation Risk Monitor, u kojemu se daje pregled kretanja u sektoru s naglaskom na procjenjivanju potencijalnih rizika za financijsku stabilnost. ESB je dao i vrijedne doprinose privremenom izvješću o smanjenju procikličnosti marža i korektivnih faktora na tržištima izvedenica i transakcijama financiranja vrijednosnih papira, u smislu izrade nacrta i razvoja temeljne analitičke podloge.

Nadalje, ESB je zajedno s ESRB‑om radio na razvoju i provedbi metodologija za provedbu studije učinka o mogućem utjecaju različitih scenarija klimatskih promjena na financijski sektor EU‑a. Osigurao je i mapiranje različitih metodologija, procjenu dostupnosti podataka i pregled vrsta izloženosti financijskih institucija koje se trebaju analizirati pri provođenju analiza rizika povezanih s klimom.

ESB je bio predsjedatelj ESRB‑ove Radne skupine za testiranje otpornosti na stres, koja je pripremala nepovoljne scenarije za testiranje otpornosti na stres mirovinskih fondova Europskoga nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, kao i testiranje otpornosti na stres novčanih fondova i središnjih drugih ugovornih strana Europskoga nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala. U tu je svrhu nekoliko glavnih uprava ESB‑a davalo ključnu tehničku potporu i potporu pri modeliranju radnoj skupini ESRB‑a.

Naposljetku, ESB je aktivno sudjelovao u Europskoj sistemskoj kiberskupini ESRB‑a, koja je razvila analitički okvir za procjenjivanje kiberrizika.

Podrobnije informacije o ESRB‑u mogu se pronaći na njegovim mrežnim stranicama i u njegovim godišnjim izvješćima.

3.3. Mikrobonitetne aktivnosti za osiguranje stabilnosti pojedinih banaka

U 2019. godini obilježeno je pet godina od osnutka nadzora banaka ESB‑a. Tijekom tih godina njegove mikrobonitetne aktivnosti pridonosile su promicanju stabilnoga europskoga bankarskog sektora i jednakih uvjeta poslovanja za sve banke u europodručju. Zahvaljujući napretku ostvarenom od 2014., europski nadzor banaka razvija se u zrelu instituciju.

Iako je oporavak bilanca banaka nakon krize snažno napredovao, i nadalje je ostao među glavnim nadzornim prioritetima u 2019. Ostali prioriteti usmjereni su na pokretače niske profitabilnosti europskih banaka i pitanja povezana s upravljanjem, uključujući sposobnosti banaka za upravljanje konvencionalnim rizicima, i rizike u nastajanju, posebice u vezi s kontinuiranom digitalizacijom financijskih usluga i njihovom ranjivošću prema IT rizicima i rizicima za kibersigurnost.

Nadzor banaka ESB‑a nastavio je poboljšavati svoje alate i metode tijekom cijele 2019. godine. Ispunjavajući svoju prethodnu obvezu, ESB je u kolovozu 2019. revidirao nadzorna očekivanja za bonitetna rezerviranja novih neprihodonosnih izloženosti navedenih u Dodatku ESB‑ove Upute bankama o neprihodonosnim kreditima, kako bi se u obzir uzeli novi zahtjevi u sklopu prvog stupa.^[40] Nakon javnog savjetovanja i objave uputa o općenitim pitanjima u studenome 2018. ESB je u srpnju 2019. objavio konačna poglavlja o pojedinim vrstama rizika ESB‑ova vodiča o internim modelima, koja obuhvaćaju kreditni rizik, tržišni rizik i kreditni rizik druge ugovorne strane. U veljači 2019. ESB je objavio i agregatne rezultate testiranja otpornosti na stres svih banaka sudionica pod njegovim nadzorom, kao nadopunu testiranju otpornosti na stres na cijelom području EU‑a iz 2018. U listopadu 2019. ESB je objavio rezultate svoje analize osjetljivosti likvidnosnog rizika koja je provedena kao godišnje testiranje otpornosti na stres. Rezultati obaju testiranja prenose se u Postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP) za 2018. (objavljeno u travnju 2019.) odnosno 2019.

Iako je broj banaka pod izravnim nadzorom ESB‑a ostao relativno stabilan u 2019., nekoliko banaka doživjelo je znatne promjene struktura svojih grupa i aktivnosti zbog toga što su se bankovne grupe konsolidirale ili premjestile aktivnosti iz Ujedinjene Kraljevine u europodručje. ESB je preuzeo izravan nadzor nad bankama koje su zbog toga postale značajne, a za neke od njih pokrenuta je obvezna sveobuhvatna procjena u drugom polugodištu 2019. U razdoblju neizvjesnosti koje je prethodilo povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a nadzor banaka ESB‑a bio je usmjeren na praćenje spremnosti banaka i nadzornih tijela za sve moguće nepredviđene situacije, a posebice na provedbu planova banaka za Brexit, koje su dogovorile banke i nadzorna tijela. Iako su banke ostvarile određen napredak u smjeru svojih ciljanih operativnih modela u 2019., ESB je u više navrata upozoravao na dodatna odgađanja i nastavio je objašnjavati svoja nadzorna očekivanja putem ažuriranja čestih pitanja na mrežnim stranicama o nadzoru banaka ESB‑a, nekoliko članaka u Biltenu nadzora banaka i u bilateralnim razgovorima s nadziranim subjektima.

U 2019. ostvaren je i napredak prema proširenju SSM‑a izvan europodručja, nakon što su Bugarska i Hrvatska podnijele zahtjev za uspostavu bliske suradnje između ESB‑a i svojih nacionalnih nadležnih tijela. Nadzor banaka ESB‑a zaključio je u srpnju 2019. svoju sveobuhvatnu procjenu šest bugarskih banaka i dogovorio u kolovozu 2019. da će provesti sveobuhvatnu procjenu pet hrvatskih banaka, koja je obvezni dio procesa uspostave bliske suradnje s državama članicama čija valuta nije euro. ESB je usporedno blisko surađivao s Българска народна банка (bugarskom središnjom bankom) i Hrvatskom narodnom bankom s obzirom na njihovu potencijalnu buduću ulogu kao nacionalnih nadležnih tijela unutar SSM‑a.

Podrobnije informacije o nadzoru banaka ESB‑a mogu se pronaći na njegovim mrežnim stranicama i u Godišnjem izvješću ESB‑a o nadzornim aktivnostima u 2019.

3.4. Doprinos ESB‑a inicijativama europske politike

Prvi stup bankovne unije, jedinstveni nadzorni mehanizam, počeo je funkcionirati prije pet godina, nakon što je u razdoblju poslije globalne financijske krize poduzet ambiciozan skup institucionalnih i regulatornih inicijativa. Ovim konkretnim korakom države članice i institucije EU‑a poduprle su financijsku integraciju i stabilnost i ojačale gospodarsku otpornost.

Danas, međutim, ipak ima još prostora za daljnje integriranje jedinstvenoga bankovnog tržišta. To bi pridonijelo jedinstvenoj transmisiji monetarne politike i dodatno uklonilo destabilizirajući odnos između banaka i država, koji je bio u samoj srži krize državnog duga u europodručju. Daljnji napredak na razvijanju i integriranju tržišta kapitala također je potreban za poboljšanje sposobnosti financijskog sustava da diversificira rizike i nadopuni bankovnu uniju. Usto, rizici u nebankarskom financijskom sektoru trebaju se smanjiti odgovarajućim makrobonitetnim alatima.

Dovršetak bankovne unije

ESB je u 2019. bio u potpunosti uključen u rad foruma EU‑a za jačanje bankovne unije. U lipnju 2019. u deklaraciji sa sastanka na vrhu europodručja potvrđen je napredak ostvaren u produbljivanju ekonomske i monetarne unije i podržan je nastavak tehničkog rada na jačanju bankovne unije. U drugom polugodištu 2019. Radna skupina na visokoj razini zadužena za europski sustav osiguranja depozita (EDIS) nastavila je s daljnjim radom na kratkoročnim i dugoročnim perspektivama glede uspostave EDIS‑a, mogućnostima za regulatorni tretman izloženosti država kao i načinima za jačanje financijske stabilnosti, poboljšanje upravljanja krizama i poticanje integracije. Nadalje, Euroskupina je odlučila nastaviti poduzimati napore za dovršetak paketa o reviziji Ugovora o Europskom stabilizacijskom mehanizmu, također uzimajući u obzir potrebu osiguravanja zajedničkoga zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju.^[42]

ESB je znatno pridonio tehničkim raspravama u forumima EU‑a dajući doprinos različitim područjima rada. Glede okvira za upravljanje krizama, ESB je ustrajao na rješavanju postojećih preklapanja u propisima o mjerama rane intervencije.^[43] ESB je također podupirao dodatnu analizu prepreka prekograničnoj integraciji, posebice prepreka slobodnom toku kapitala i likvidnosti unutar bankovne unije. Općenitije rečeno, ESB se zalagao za kompromisni paket koji bi uključivao prvu fazu EDIS‑a u obliku likvidnosne potpore, a ujedno osiguravao perspektivu završne faze u obliku potpunog pokrića gubitaka. Takav sveobuhvatan sporazum omogućio bi Europljanima da iskoriste sve prednosti bankovne unije, uključujući integraciju tržišta i jednaku zaštitu deponenata. Udruživanjem resursa za osiguranje depozita na europskoj razini bolje bi se sačuvalo pouzdanje deponenata nego nacionalnim sustavima jer bi ti sustavi mogli biti izloženiji u slučaju idiosinkratičnog šoka, što bi potencijalno moglo oslabiti njihovu vjerodostojnost, a time i povjerenje deponenata.

U skladu s poimanjem da su podjela rizika i smanjenje rizika dva procesa koji se međusobno nadopunjavaju, ESB je pridonosio dodatnom smanjenju rizika u bankarskom sektoru. Posebice, nadzor banaka ESB‑a nastavio je raditi na oporavku bilanca banaka daljnjim aktivnostima nakon objave svojih smjernica o neprihodonosnim kreditima i procjenjivao kvalitetu kriterija odobravanja kredita banaka s naglaskom na novim kreditima. ESB je u 2019. nastavio pridonositi zajedničkim izvješćima o praćenju smanjenja rizika (vidi svibanjsko izdanje i izdanje iz studenoga), pripremljenima zajedno s Europskom komisijom i Jedinstvenim odborom za sanaciju, koja su pokazala daljnji napredak u smanjenju rizika.

Drugi stup bankovne unije također je bio u središtu pozornosti tijekom godine. U prosincu 2018. dogovoreno je da će Europski stabilizacijski mehanizam osiguravati zajednički zaštitni mehanizam za Jedinstveni fond za sanaciju. Ipak, sanacijski okvir i nadalje ima velik nedostatak jer još nije stvoren okvir europodručja za osiguranje likvidnosti održivim bankama koje izlaze iz sanacije. Iako je takav okvir uspostavljen u drugim velikim jurisdikcijama, a uvelike se temelji na državnim jamstvima središnjoj banci kao pružatelju likvidnosti, dosad se nije mogao postići dogovor o istovjetnom rješenju u europodručju.

Unaprjeđenje unije tržišta kapitala

ESB se u 2019. nastavio zalagati za dovršetak unije tržišta kapitala (CMU). Istinska unija tržišta kapitala, ako se učinkovito ostvari, znatno bi produbila financijsku integraciju i ojačala ekonomsku i monetarnu uniju te promicala međunarodnu ulogu eura. To bi poduprlo neometaniju i homogeniju transmisiju monetarne politike.

Duboko integrirana tržišta kapitala dodatno bi povećala otpornost financijskog sustava jer bi smanjila oslanjanje na banke i ohrabrila alternativne tržišne izvore financiranja. Kao što je naglašeno u ESB‑ovu Pregledu financijske stabilnosti u 2019., dovršetak unije tržišta kapitala temeljni je preduvjet za povećanje podjele rizika i poboljšanje otpornosti europodručja na gospodarske šokove. Geopolitička i gospodarska kretanja od 2015., kao što su Brexit, digitalizacija i klimatske promjene, pojačala su potrebu za integriranim europskim tržištima kapitala.

Sa zaključivanjem akcijskog plana Europske komisije za CMU iz 2015. Komisija je dovršila znatan broj zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga iz plana provedbe CMU‑a u zakonodavnom razdoblju od 2014. do 2019. Iako su postignuća na zakonodavnom području zamjetna, obnovljena nastojanja u vezi s nekoliko glavnih prioriteta neophodna su za nastavak ovog projekta.

ESB je u 2019. isticao glavne prioritete za unaprjeđenje unije tržišta kapitala u forumima EU‑a. To je uključivalo naglašavanje važnosti dodatnog usklađivanja nacionalnih poreznih režima i režima za insolventnost, što je neophodno za dobro funkcioniranje prekograničnih transakcija na tržištima kapitala kao i daljnju nadzornu konvergenciju prema jedinstvenim pravilima, posebice za nebankarske institucije.^[44] S dugoročnog stajališta, davanje dodatnih nadzornih ovlasti Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala promicalo bi istinsku uniju tržišta kapitala s dosljednom provedbom jedinstvenih pravila u cijeloj Europskoj uniji.

Makrobonitetna politika za nebankarski financijski sektor

Iako u potpunosti podupire jačanje tržišnog financiranja za gospodarstvo europodručja, ESB je i nadalje zabrinut zbog ubrzanog rasta nebankarskoga financijskog sektora i njegovih potencijalnih implikacija za financijsku stabilnost. Veća uloga nebankarskoga financijskog posredovanja u financiranju gospodarstva dio je plana provedbe CMU‑a, ali je djelotvorno praćenje tog sektora i nadalje ključno.

S obzirom na ta kretanja, osiguranje stabilnoga bonitetnog okvira za nebankarske financijske institucije neophodno je za primjereno rješavanje sistemskih rizika koji bi se mogli materijalizirati u tom sektoru. Stoga se u 2019. ESB nastavio zalagati za proširenje makrobonitetnog okvira izvan bankovnog sustava i snažno je pridonosio povezanim tehničkim raspravama u forumima EU‑a i međunarodnim forumima.

4. Neometano funkcioniranje tržišne infrastrukture i plaćanja

Jedna je od osnovnih zadaća Eurosustava osigurati neometano funkcioniranje platnih sustava. Ona je usko povezana s odgovornostima Eurosustava u područjima monetarne politike i financijske stabilnosti. Eurosustav ima središnju ulogu u razvoju, upravljanju i nadzoru tržišnih infrastruktura i rješenja koji olakšavaju siguran i učinkovit tok plaćanja, vrijednosnih papira i kolaterala u europodručju.

4.1. Usluge sustava TARGET

Usluge sustava TARGET unutar Eurosustava trenutačno obuhvaćaju tri sastavnice: sustav TARGET2, sustav namire u realnom vremenu na bruto načelu za platne transakcije u eurima povezane s operacijama monetarne politike Eurosustava te za međubankovne i komercijalne transakcije, sustav TARGET2‑Securities (T2S), jedinstvenu platformu za namiru vrijednosnih papira diljem Europe i uslugu namire trenutačnih plaćanja u sustavu TARGET (TIPS), koja omogućuje pružateljima platnih usluga da svojim korisnicima svakodnevno nude trenutačan prijenos sredstava u bilo koje doba.

Više od 1 000 banaka služi se sustavom TARGET2 kako bi iniciralo transakcije u eurima u vlastito ime ili u ime svojih klijenata. Uzimajući u obzir podružnice i društva kćeri, sustav TARGET2 povezuje više od 45 000 banaka diljem svijeta. Sustav je 2019. prosječno obradio 344 120 plaćanja dnevno s prosječnom dnevnom vrijednošću od 1,7 bil. EUR.

Kao sistemski važan platni sustav, sustav TARGET2 ključan je ne samo za stabilnost i učinkovitost financijskog sektora i gospodarstva europodručja već i za nesmetano vođenje jedinstvene monetarne politike europodručja i stabilnost jedinstvene valute. Poput ostalih sistemski važnih platnih sustava, sustav TARGET2 podliježe kontinuiranom nadzoru Eurosustava koji primjenjuje pristup koji se temelji na riziku, uključujući praćenje zaštite krajnjih točaka i kiberotpornosti.

Eurosustav je u 2019. uveo novi alat za nepredviđene situacije u sustavu TARGET2. U slučaju prekida rada sustava TARGET2 (čak i kada je on dulji od jednog dana), alat omogućava Eurosustavu da nastavi obrađivati transakcije kategorizirane kao „važne” i „iznimno važne”. Novi alat za nepredviđene situacije dio je šire strategije za jačanje operativne otpornosti i kiberotpornosti tržišne infrastrukture Eurosustava.

Sustav TARGET2 nesmetano funkcionira dulje od jednog desetljeća. Međutim, s obzirom na to da je u tom razdoblju ekosustav plaćanja bio izložen znatnim promjenama zbog tehnoloških dostignuća, novih regulatornih zahtjeva i promjena u korisničkim zahtjevima, Eurosustav planira zamijeniti sustav TARGET2 novim sustavom namire u realnom vremenu na bruto načelu (RTGS) u studenome 2021. te istodobno optimizirati upravljanje likvidnošću za sve usluge sustava TARGET. U novom sustavu namire u realnom vremenu na bruto načelu koristit će se norma ISO 20022 za slanje poruka i preko njega će se moći obavljati viševalutna plaćanja. Krajem 2019. objavljena je proširena verzija Detaljne korisničke funkcionalne specifikacije za buduće usluge sustava namire u realnom vremenu na bruto načelu na temelju povratnih informacija dobivenih u sklopu javnog savjetovanja. K tome, dva su pružatelja mrežnih usluga potpisala ugovore s Eurosustavom kako bi se korisnicima neovisno o mreži ponudilo povezivanje sa svim uslugama tržišne infrastrukture Eurosustava preko portala jedinstvene tržišne infrastrukture Eurosustava (ESMIG).

Kada je riječ o sustavu T2S, prošle su već dvije godine od ispunjenja valova migracije središnjih depozitorija vrijednosnih papira na zajedničku platformu. Sustavom T2S trenutačno se koristi 21 središnji depozitorij vrijednosnih papira koji pružaju usluge na 20 europskih tržišta. Sustav T2S tijekom 2019. prosječno je obradio 606 938 transakcija dnevno s prosječnom dnevnom vrijednošću od 1.106,13 mlrd. EUR.

U 2019. neovisni vanjski ispitivač kojeg je imenovalo Upravno vijeće ESB‑a prvi je put proveo tehničko i operativno ispitivanje usluga sustava T2S. Njegova su opažanja razmijenjena s Eurosustavom i središnjim depozitorijima vrijednosnih papira i sa središnjim bankama izvan europodručja koje se koriste sustavom T2S. Ta će se ispitivanja od sada provoditi svake godine.

Nadalje, nakon prethodne procjene u 2015., prva sveobuhvatna procjena nadzora rada sustava T2S, koja je započela u 2018., završena je u 2019. Zaključeno je da je sustav T2S pretežno usklađen s načelima za infrastrukture financijskog tržišta Odbora za plaćanja i tržišne infrastrukture (CPMI) i Međunarodne organizacije komisija za vrijednosne papire (IOSCO), što upućuje na to da je sustav T2S siguran i učinkovit. Premda su tijekom procjene utvrđeni nedostatci u određenim područjima, nijedan se, u slučaju da ga se odmah ne riješi, ne smatra ozbiljnim rizikom.

Nakon pokretanja TIPS‑a u studenome 2018. na tu se uslugu tijekom prve godine povezalo sedam tržišta europodručja, što znači da je sada više od 1 000 pružatelja platnih usluga dostupno putem TIPS‑a. Veći se broj tržišta europodručja sprema uključiti u TIPS u 2020. S obzirom na to da TIPS može podržati plaćanja u različitim valutama, Sveriges Riksbank iskazala je nakanu uključivanja švedske krune u TIPS u 2022.

Osim toga, Eurosustav razvija novu komponentu za usluge sustava TARGET, a to je sustav upravljanja kolateralom Eurosustava (ECMS). Taj će jedinstveni sustav biti sposoban upravljati imovinom koja se koristi kao kolateral za sve kreditne poslove Eurosustava. Specificirana faza projekta završena je u 2019. i prema planu. Datum njegova početka rada planiran je za studeni 2022.

4.2. Inovacije i integracija u tržišnu infrastrukturu i plaćanja

Financijska industrija prolazi kroz znatnu promjenu zbog inovacija i digitalizacije. Na tržištu plaćanja malih vrijednosti, na primjer, novo zakonodavstvo EU‑a koje trećim osobama omogućava pristup računima za plaćanje, uvođenje trenutačnih plaćanja i tehničke inovacije općenito rezultirali su stvaranjem novih tržišnih sudionika, novih kanala za pristup uslugama plaćanja i novim načinima iniciranja plaćanja. (Informacije o kriptoimovini, stabilnim kovanicama i digitalnoj valuti središnje banke vidi u Okviru 5.) Zbog tih promjena pred Eurosustavom stoje dva izazova: on mora poticati integraciju i inovaciju u svojoj ulozi katalizatora te promicati sigurnost i učinkovitost tržišne infrastrukture i plaćanja u svojoj funkciji nadzornika.

U 2019. ESB je objavio izvješće Procjena učinka migracije na SEPA‑u koje je pokazalo da su razvoj jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) i migracija na paneuropske platne sheme za kreditne transfere i izravna terećenja rezultirali znatnim napretkom glede sigurnoga, učinkovitoga i integriranoga europskog tržišta plaćanja. Međutim, SEPA za kartice nije dovršena. Osim toga, rješenja krajnjih korisnika za iniciranje plaćanja i dalje su fragmentirana u Europi. Slično tome, za plaćanja na mjestu interakcije (tj. plaćanja na prodajnim mjestima i u e‑trgovini) još nije razvijeno paneuropsko rješenje koje bi odgovorilo na potrebe europskih korisnika.

Kako bi riješio to pitanje, Eurosustav je u 2019. donio novu strategiju za plaćanja malih vrijednosti. Strategijom se podupire razvoj paneuropskoga tržišnog rješenja za plaćanja na mjestu interakcije te su u njoj izneseni ključni ciljevi tog rješenja.

U području nadzora i na temelju pristupa da subjekti koji obavljaju istu funkciju trebaju podlijegati istim nadzornim očekivanjima („isti rizik, isti zahtjevi”), Eurosustav je poduzeo korake kako bi preispitao svoje nadzorne politike i počeo razvijati novi okvir za nadzor platnih instrumenata i shema te načina plaćanja (nadzorni okvir PISA). Taj bi se novi holistički, agilan i na budućnost usmjeren okvir trebao primjenjivati na postojeće i nove platne proizvode, pružatelje i tehnologije te pridonositi sigurnosti i učinkovitosti cijeloga platnog sustava.

Eurosustav potiče poslijetrgovinsku harmonizaciju na razini cijelog tržišta kako bi podržao daljnju integraciju financijskih tržišta u Europi. U području harmonizacije upravljanja kolateralom ključni je cilj raditi na uspostavljanju jedinstvenih pravila za upravljanje kolateralom u Europi, koja obuhvaćaju standarde upravljanja kolateralom. U 2019. Savjetodavna skupina za tržišne infrastrukture za vrijednosne papire i kolateral ESB‑a donijela je prvi skup takvih standarda kojima su obuhvaćene usluge upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana, korporativne akcije u vezi s dužničkim instrumentima i procesi naplate; oni bi trebali biti provedeni do studenoga 2022. Od skupina nacionalnih dionika zatraženo je da pripreme svoje planove prilagodbe kako bi se uskladile sa standardima.

Eurosustav nastavio je poticati i poslijetrgovinsku harmonizaciju na području namire vrijednosnih papira, posebice budnim praćenjem napretka u provedbi standarda i poduzimanjem daljnjih aktivnosti za otklanjanje nedostataka u napretku. Na kraju 2019. godine 90 % tržišta koja sudjeluju u sustavu T2S bilo je usklađeno s temeljnim harmonizacijskim standardima (u odnosu na 85 % u 2018.).

U području infrastruktura vrijednosnih papira, Eurosustav, kao središnja emisijska banka za euro, sudjeluje u izdavanju odobrenja za rad i redovitom preispitivanju i praćenju središnjih depozitorija vrijednosnih papira u skladu s uredbom o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira. Zapravo, Eurosustav je jedino tijelo koje u ovom trenutku sudjeluje u izdavanju odobrenja za rad i preispitivanju svih središnjih depozitorija vrijednosnih papira u europodručju; tako olakšava primjenu dosljednog pristupa na te zadaće i ima ključnu ulogu u očuvanju sigurnosti i učinkovitosti namire vrijednosnih papira.

Kada je riječ o središnjim drugim ugovornim stranama, Eurosustav je kao središnja emisijska banka za euro nastavio pridonositi aktivnostima kolegija nadzornih tijela uspostavljenih u skladu s uredbom o infrastrukturi europskog tržišta (EMIR), uključujući procjenu zahtjeva središnjih drugih ugovornih strana glede proširenja obuhvata njihovih usluga ili uvođenja promjena u njihove modele rizika. Osim toga, Eurosustav je zastupljen u skupinama za upravljanje krizom koje su osnovane ili se osnivaju na globalnoj razini za središnje druge ugovorne strane koje su sistemski važne u više država.

Eurosustav je u 2019. sudjelovao u razgovorima o reviziji okvira EMIR radi poboljšanja regulatornog okvira za središnje druge ugovorne strane, osobito za središnje druge ugovorne strane izvan EU‑a, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020. Eurosustav je također dao doprinos u pripremi uredbe EU‑a o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana te je sudjelovao u testiranju otpornosti na stres središnjih drugih ugovornih strana na cijelom području EU‑a, posebice u vezi s likvidnosnim rizikom.

5. Napori pri podršci funkcioniranju tržišta i financijske usluge pružene drugim institucijama

U listopadu 2019. ESB je počeo objavljivati eursku kratkoročnu kamatnu stopu (€STR), novu referentnu kamatnu stopu temeljenu isključivo na podatcima iz statističkih izvješća o tržištima novca. €STR će postupno zamijeniti prosječnu eursku prekonoćnu kamatnu stopu (EONIA) i očekuje se da će postati jedna od glavnih referentnih kamatnih stopa na tržištima europodručja. Financijska je industrija dobro prihvatila uvođenje nove referentne kamatne stope i ono nije rezultiralo ozbiljnijim poremećajima. Dnevni izračun €STR‑a dobro je funkcionirao i metodologija se pokazala pouzdanom. U 2019. ESB je i nadalje bio odgovoran za upravljanje različitim financijskim operacijama u ime EU‑a i imao ulogu općega koordinatora okvira za usluge upravljanja pričuvama Eurosustava. Osim toga, ESB je odlučio da će od travnja 2020. početi objavljivati dodatne podatke o svojim deviznim intervencijama s ciljem unaprjeđenja komunikacije i transparentnosti u tom području i u skladu sa svojim praksama povezanima s odgovornošću u drugim područjima politike (vidi Okvir 6.).

5.1. €STR, nova prekonoćna referentna kamatna stopa za tržišta novca europodručja

ESB je 2. listopada 2019. počeo objavljivati novu prekonoćnu referentnu kamatnu stopu za tržišta novca europodručja. Eurska kratkoročna kamatna stopa ili €STR obuhvaća veleprodajne troškove eurskoga neosiguranog prekonoćnog pozajmljivanja banaka u europodručju. Ova čvrsta i pouzdana kamatna stopa trenutačno se izračunava svaki dan na temelju prihvatljivih transakcija u vrijednosti većoj od 30 mlrd. EUR o kojima izvještava 50 različitih izvještajnih jedinica te bi trebala postupno zamijeniti EONIA‑u.

Metodologija za izračun €STR‑a osmišljena je tako da daje sveobuhvatan prikaz temeljne dinamike tržišta novca. Informacije za kamatnu stopu dolaze iz širokog skupa prihvatljivih transakcija koje dostavljaju banke i koje su provedene s drugim bankama i nebankarskim financijskim institucijama; to ju čini otpornom na strukturne promjene na neosiguranom tržištu. U 2019. prosječan dnevni obujam transakcija koje su bile osnova za izračun €STR‑a iznosio je 31,1 mlrd. EUR. Politikom dostatnosti podataka za €STR osigurava se reprezentativnost kamatne stope tako da se: (a) od najmanje 20 institucija koje trenutačno izvještavaju u skladu s uredbom o statistici tržišta novca zahtijeva da dostave svoje doprinose i da se (b) od pet banaka s najvećim izvještajnim udjelom obujma zahtijeva da ne uključuju više od 75 % dnevnog prometa. Ako jedan od tih zahtjeva nije ispunjen, pokreće se postupak za kratkoročne nepredviđene situacije, čime se osigurava raspoloživost kamatne stope. Naposljetku, kamatna se stopa izračunava kao modificirani prosjek ponderiran obujmom, pri čemu se 25 % gornje i donje vrijednosti obujma, što odgovara transakcijama s najnižim i najvišim stopama, izdvaja radi izračuna kamatne stope, čime se smanjuje utjecaj netipičnih vrijednosti (za više pojedinosti o načinu utvrđivanja €STR‑a vidi Okvir 7. u poglavlju 7.).

€STR postupno zamjenjuje EONIA‑u koja će biti ukinuta 3. siječnja 2022. U skladu s preporukama radne skupine privatnog sektora o nerizičnim eurskim stopama i javnim savjetovanjem administrator EONIA‑e, Europski institut za tržišta novca, 2. listopada 2019. promijenio je metodologiju za izračun EONIA‑e tako da se do prestanka njezina korištenja 3. siječnja 2022. EOINA utvrđuje kao €STR uvećan za fiksni raspon od 8,5 baznih bodova. Radna skupina o nerizičnim eurskim stopama koja je osnovana 2017. radi utvrđivanja i davanja preporuke o nerizičnim kamatnim stopama koje mogu poslužiti kao osnova za zamjenu postojećih referentnih kamatnih stopa pripremila je priručnik za prelazak s EONIA‑e na €STR. U njega su uključene preporuke o tome kako pristupiti ugovorima vezanim uz EONIA‑u te analiza posljedica promjena za proizvode, procese i modele te za financijsko računovodstvo i upravljanje rizicima.

ESB‑ova nastojanja tijekom priprema za uvođenje €STR‑a glede komunikacije s korisnicima referentnih kamatnih stopa te smjernice i preporuke radne skupine o nerizičnim eurskim stopama pridonijeli su nesmetanom početku primjene €STR‑a. Financijska je industrija dobro prihvatila uvođenje nove referentne kamatne stope i promjene u metodologiji za izračun EONIA‑e te one nisu rezultirale ozbiljnijim poremećajima. Na primjer, interni su sustavi prilagođeni kako bi se u obzir uzelo različito vrijeme objave referentne stope, tj. jutro dana nakon datuma trgovanja. Osim toga, uspješno su provedene prve tržišne transakcije indeksirane na €STR, uključujući prvo izdavanje vrijednosnih papira. Na tržištu izvedenica prve su OTC transakcije ugovorima o razmjeni provedene s uvođenjem kamatne stope, dok su ubrzo nakon toga u listopadu i studenome neke središnje klirinške druge ugovorne strane počele pružati obračun proizvoda koji počivaju na €STR‑u.

Dnevni izračun €STR‑a dobro je funkcionirao i metodologija se pokazala pouzdanom. Pouzdanost metodologije može se ilustrirati dvama primjerima. Prvo, smanjenje ESB‑ove kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke 18. rujna 2019. potpuno je i odmah bilo vidljivo u podatcima prije €STR‑a, a od početka objavljivanja €STR‑a kamatna stopa i distribucija temeljnih transakcija u središnjem obuhvatu bile su prilično stabilne. Drugo, državni praznik u Njemačkoj 3. listopada 2019. imao je neznatan učinak na stopu i njezine različite parametre. Iako je tog dana u usporedbi s prethodnim danom vrijednost prijavljenih transakcija bila manja za 4,3 mlrd. EUR, broj banaka sudionica kao i koncentracija prometa koji je prijavilo pet banaka s najvećim udjelom obujma ostali su na prihvatljivoj udaljenosti u odnosu na pragove koji, kao što je objašnjeno, služe za definiranje politike dostatnosti podataka. Osim toga, kolebljivost €STR‑a ostala je ograničena, što pokazuje pouzdanost metodologije unatoč takvim događajima.

Iako je primjena €STR‑a dobila zamah, tržišni sudionici trebaju uložiti veće napore kako bi se izgradila dostatno likvidna €STR tržišta gotovinom i izvedenicama. Primjena €STR‑a treba zahvatiti više tržišnih segmenata, tj. nju ne treba smatrati samo zamjenom za EONIA‑u na tržištu izvedenica nego primijeniti i u slučajevima kada bi se primijenile druge referentne kamatne stope. Primjeri takve primjene na obje strane bilance uključuju izdavanje obveznica i odobravanje kredita.

€STR također nudi put za rješavanje rizika povezanih s „međubankovnim kamatnim stopama” u kontekstu globalne reforme tih indeksa. U skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost^[45] primjenu prekonoćnih i gotovo nerizičnih stopa treba poticati na globalnim tržištima kamatnih stopa, kada je primjereno, a ugovori u kojima se poziva na međubankovne kamatne stope trebaju imati kvalitetne odredbe o zamjenskim kamatnim stopama. U europodručju je na temelju odobrenja administratora EURIBOR‑a od 3. srpnja 2019. dopušten nastavak primjene referentne kamatne stope; nadalje, za razliku od LIBOR‑a, nije planirano ukidanje EURIBOR‑a. Ipak, ne može se računati na dugoročnu održivost EURIBOR‑a: prvo, ovisi o stabilnosti skupine relevantnih banaka i drugo, ovisi o razvoju aktivnosti tržišta novca koje EURIBOR nastoji mjeriti. Premda nadležna tijela prema uredbi o referentnim vrijednostima EU‑a mogu osigurati privremeni zaštitni mehanizam u obliku obveznih doprinosa za referentnu kamatnu stopu ili obveze upravljanja referentnom kamatnom stopom, taj je zaštitni mehanizam ograničen s obzirom na svoju prirodu i vrijeme. Stoga bi €STR i ročne strukture koje na njemu počivaju mogli funkcionirati kao zamjenska kamatna stopa u ugovorima vezanima uz EURIBOR i kao zamjenska kamatna stopa za EURIBOR. U drugim državama poput Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjene Kraljevine i Švicarske već sada postoje dobri primjeri primjene prekonoćnih kamatnih stopa sličnih €STR‑u koje postaju sve značajnije i uspješno se promiču kao način za rješavanje neizvjesnosti povezanih s LIBOR‑om.

5.2. Upravljanje operacijama zaduživanja i kreditiranja u EU‑u

ESB je odgovoran za upravljanje poslovima zaduživanja i kreditiranja EU‑a u sklopu instrumenta srednjoročne financijske pomoći (MTFA)^[46] i Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (EFSM)^[47]. ESB je u 2019. obradio plaćanja kamata za kredite odobrene u sklopu MTFA. Na dan 31. prosinca 2019. ukupan nepodmireni iznos u sklopu tog instrumenta iznosio je 200 mil. EUR. U 2019. ESB je također obradio različita plaćanja i plaćanja kamata za kredite odobrene u sklopu EFSM‑a. Na dan 31. prosinca 2019. ukupan nepodmireni iznos u sklopu tog instrumenta iznosio je 46,8 mlrd. EUR.

ESB je također odgovoran za upravljanje plaćanjima koja su povezana s operacijama u sklopu Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF)^[48] i Europskoga stabilizacijskog mehanizma (ESM)^[49]. ESB je u 2019. obradio različita plaćanja kamata i naknada za dva kredita odobrena u sklopu EFSF‑a. ESB je također obradio plaćanja vezana uz upisane doprinose članica ESM‑a u odobrenom kapitalu ESM‑a.

Naposljetku, ESB je odgovoran za obradu svih plaćanja vezanih uz ugovor o kreditima za Grčku.^[50] Na dan 31. prosinca 2019. ukupan nepodmireni iznos u sklopu tog instrumenta iznosio je 52,9 mlrd. EUR.

5.3. Usluge upravljanja pričuvama Eurosustava

U 2019. godini i nadalje je na raspolaganju bio sveobuhvatan skup financijskih usluga u okviru za usluge upravljanja pričuvama Eurosustava (ERMS), uspostavljenom 2005. u svrhu upravljanja pričuvama stranaka nominiranih u eurima. Neke nacionalne središnje banke Eurosustava (pružatelji usluga Eurosustava) središnjim bankama, monetarnim vlastima i državnim agencijama izvan europodručja te međunarodnim organizacijama nude cjelokupan skup investicijskih usluga prema usklađenim uvjetima i tržišnim standardima. ESB ima ulogu općega koordinatora, koji prati neometano funkcioniranje usluga, promiče promjene radi poboljšanja okvira i priprema povezana izvješća za Upravno vijeće ESB‑a.

U 2019. još je jedna središnja banka počela pružati usluge u sklopu ERMS‑a zbog čega je ukupan broj pružatelja usluga Eurosustava narastao na deset. Broj računa stranaka u ERMS‑u na kraju 2019. godine iznosio je 273, a na kraju 2018. bilo ih je 277. Ukupne agregirane pričuve (uključujući udjele gotovine i vrijednosnih papira) kojima je upravljano u sklopu ERMS‑a smanjile su se za otprilike 7,5 % u 2019. u odnosu na 2018.

6. Više novčanica i niska razina krivotvorenja

ESB i nacionalne središnje banke europodručja odgovorni su za izdavanje euronovčanica u europodručju, za osiguranje dostupnosti gotovine i za održavanje povjerenja u valutu. Broj i vrijednost euronovčanica u optjecaju rastu od njihova uvođenja u 2002. godini, pri čemu je taj rast općenito brži od gospodarskog rasta. Zahvaljujući kombinaciji činitelja, uključujući unaprijeđena zaštitna obilježja nove serije Europa, kontinuiranu suradnju s tijelima za izvršavanje zakonodavstva, redovitu komunikaciju s javnošću i obuku koja se nudi osobama koje profesionalno rukuju gotovinom, broj je krivotvorina u 2019. ostao na niskoj razini. Uvođenjem novih novčanica od 100 € i 200 € s novim, inovativnim zaštitnim obilježjima u svibnju 2019. upotpunjena je serija novčanica Europa.

6.1. Nastavio se rast novčanica u optjecaju

Broj i vrijednost euronovčanica u optjecaju povećali su se za oko 6,4 % i 5,0 % u 2019. Krajem godine u optjecaju je bilo 24,1 mlrd. euronovčanica, ukupne vrijednosti od 1.293 mlrd. EUR (vidi grafikone 25. i 26.). Novčanice od 50 € činile su gotovo polovinu broja i vrijednosti novčanica u optjecaju. S obzirom na to da su pokrile dio potražnje za novčanicama od 500 € čije je izdavanje obustavljeno, novčanice od 200 € rasle su po najvećoj godišnjoj stopi rasta, koja je iznosila 61,4 % u 2019. Ukupna vrijednost novčanica u optjecaju od 100 € iznosila je 305 mlrd. EUR na kraju 2019., što je jednako ukupnoj vrijednosti svih apoena euronovčanica u optjecaju u srpnju 2002. Rast novčanica od 100 € i 50 € i nadalje je bio visok te je iznosio 8,8 % i 7,4 %.

Procjenjuje se da se, u smislu vrijednosti, približno trećina euronovčanica u optjecaju nalazi izvan europodručja. Te se novčanice prije svega drže u državama koje graniče s europodručjem i uglavnom su viši apoeni. Upotrebljavaju se kao pohrana vrijednosti i za namiru transakcija na međunarodnim tržištima.

Proizvodnja euronovčanica dijeli se među nacionalnim središnjim bankama europodručja, kojima je u 2019. bila raspodijeljena izrada oko 3,7 mlrd. novčanica.

Ukupan broj eurokovanica u optjecaju u 2019. povećao se za 3,3 % te je na kraju godine iznosio 135,1 mlrd. Vrijednost kovanica u optjecaju porasla je na 30 mlrd. EUR, što je povećanje od 3,4 % u odnosu na kraj 2018.

U 2019. nacionalne središnje banke europodručja provjerile su autentičnost i prikladnost otprilike 30 mlrd. novčanica, pri čemu su iz optjecaja zbog neprikladnosti povukle oko 5 mlrd. novčanica. Eurosustav također je nastavio ulagati napore kako bi pomogao proizvođačima opreme za novčanice osigurati da njihovi uređaji ispunjavaju standarde ESB‑a za provjeru autentičnosti i prikladnosti euronovčanica prije njihova vraćanja u optjecaj. Kreditne institucije i ostale osobe koje profesionalno rukuju gotovinom u 2019. su provjerile autentičnost i prikladnost oko 38 mlrd. euronovčanica.

Uvođenje novih novčanica od 100 € i 200 € i obustava izdavanja novčanica od 500 €

U optjecaj su 28. svibnja 2019. stavljene nove novčanice od 100 € i 200 €. Uvođenje novih novčanica upotpunilo je seriju Europa koja je pokrenuta 2013. s novčanicom od 5 €.

Sve su nacionalne središnje banke europodručja obustavile izdavanje novčanica od 500 € u razdoblju od siječnja do travnja 2019. Kao i ostali apoeni iz prve serije euronovčanica, novčanice od 500 € i nadalje će biti zakonsko sredstvo plaćanja te će se stoga moći upotrebljavati za plaćanje i pohranu vrijednosti. Novčanice iz prve serije (uključujući onu od 500 €) zauvijek će zadržati svoju vrijednost jer razdoblje tijekom kojeg će se moći zamijeniti u nacionalnim središnjim bankama europodručja neće biti ograničeno.

6.2. Krivotvorenje euronovčanica ostalo je nisko u 2019.

Broj krivotvorenih euronovčanica ostao je nizak u 2019., pri čemu je oko 559 000 krivotvorina povučeno iz optjecaja. Taj je nizak broj rezultat kombinacije činitelja, uključujući unaprijeđena zaštitna obilježja nove serije Europa, suradnju s tijelima za izvršavanje zakonodavstva te komunikaciju i napore glede obuke na europskoj i nacionalnoj razini. U usporedbi s brojem originalnih euronovčanica u optjecaju, udio krivotvorina dodatno je smanjen i na vrlo je niskoj razini. Dugoročna kretanja u broju krivotvorina povučenih iz optjecaja prikazana su na Grafikonu 27.

Krivotvoritelji najčešće izrađuju krivotvorine novčanica od 20 € i 50 €, koje su u 2019. činile više od 70 % ukupnog broja krivotvorina povučenih iz optjecaja. U 2019. smanjen je udio krivotvorenih novčanica od 50 €.

Unatoč smanjenju uvjerljivosti krivotvorina povučenih iz optjecaja, ESB i nadalje upozorava javnost da bude oprezna pri preuzimanju novčanica te podsjeća na provjeru novčanica testom „osjeti, pogledaj i nakreći” i upozorava da nikad nije dovoljno oslanjati se samo na jedno sigurnosno obilježje. Usto, nudi se kontinuirana obuka osoba koje profesionalno rukuju gotovinom i u Europi i izvan nje, a javnosti su dostupni i ažurirani informativni materijali za podršku Eurosustavu u borbi protiv krivotvorenja. Osim toga, ESB u ostvarivanju ovog cilja surađuje i s Europolom, Interpolom i Europskom komisijom.

6.3. Zelenije novčanice

Eurosustav je u 2014. proveo procjenu životnog ciklusa euronovčanica na temelju niza normi iz ISO 14040, postavši pionir u procjeni utjecaja novčanica na okoliš tijekom njihova cijeloga životnog ciklusa. Ta je složena procjena postala glavni izvor informacija za provedbu mjera za smanjenje utjecaja euronovčanica na okoliš. Na primjer, Eurosustav je uspostavio sustav akreditacije proizvođača euronovčanica i njihovih dijelova koji uključuje sustav upravljanja okolišem te se među ostalim usmjerio na postupno dostizanje ciljane 100 %‑tne upotrebe pamuka iz održivih izvora u izradi papira za euronovčanice.

Eurosustav također na godišnjoj razini prati ključne podatke o potrošnji i emisiji svih akreditiranih proizvođača, nastojeći poboljšati okolišnu učinkovitost procesa proizvodnje.

7. Statistika

ESB uz pomoć nacionalnih središnjih banaka razvija, prikuplja, sastavlja i diseminira širok raspon statističkih podataka i podataka potrebnih za podržavanje monetarne politike europodručja, financijske stabilnosti i različitih ostalih zadaća Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i zadaća Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB). Tim statističkim podatcima služe se i tijela javne vlasti, sudionici na financijskom tržištu, mediji i javnost, čime se pridonosi ispunjavaju ESB‑ova cilja transparentnosti.

Ovo se poglavlje bavi time kako ograničiti teret izvještavanja za banke i statistikom koja se odnosi na financijsku tehnologiju, uključujući kriptoimovinu. Dva se okvira bave neovisnim procesom utvrđivanja eurske kratkoročne kamatne stope (€STR) na temelju relevantne Smjernice (Okvir 7.) i srednjoročnom strategijom za statistiku financijskih računa u kojoj su izneseni ciljevi za sljedeće godine (Okvir 8.).

7.1. Smanjenje tereta izvještavanja

Financijska je kriza otkrila ograničenja agregiranih statističkih podataka glede pružanja potrebnih informacija kojima se tvorci politika služe u situaciji povećane fragmentacije u državama, sektorima i tržištima. ESB je odgovorio na ta ograničenja donijevši nove pravne akte koji su mu omogućili da dobije dodatne granularne podatke koji ispunjavaju zahtjeve za podatcima o monetarnoj politici, mikrobonitetnim podatcima i makrobonitetnim podatcima, na primjer statističke skupove podataka poput skupa podataka AnaCredit, statističkih podataka o držanju vrijednosnih papira i statističkih podataka o tržištima novca. Time je došlo do većeg tereta izvještavanja za banke.

Dodatno pitanje s kojim je suočena bankarska industrija jest nedostatak međudržavne usklađenosti kod izvještajnih shema, koji proizlazi iz ESSB‑ova tradicionalnog pristupa koji nacionalnim središnjim bankama omogućava da ispunjavaju europske statističke zahtjeve preko njihovih nacionalnih izvještajnih okvira.

Iako su pojmovi većinom usklađeni u statističkim izvješćima u europodručju, zapravo je velik broj zasebnih statističkih izvješća, različite učestalosti i rokova prenošenja i na različitim razinama agregacije, potrebno dostaviti nacionalnim središnjim bankama.

Osim toga, statistička se izvješća jednim dijelom preklapaju s cijelim nizom izvješća koja zahtijevaju nadzorna tijela za bankarstvo. Rezultat su toga redundancija i preklapanja kao i složeni izvještajni rasporedi i procesi.

Sasvim je jasno zašto je bankarska industrija istaknula ovu situaciju i pozvala na troškovno učinkovitiju izvedbu i provedbu izvještajnih zahtjeva^[52] uz zadržavanje učinkovitosti regulative i istodobno daljnje povećanje kvalitete podataka.

ESSB je u tom kontekstu u 2016. počeo raditi na konsolidiranju postojećih statističkih zahtjeva za banke razvojem Okvira za integrirano izvještavanje (IReF) čiji je cilj uspostava integriranog rješenja za ESSB‑ovo statističko izvještavanje u državama i statističkim područjima. Prema novom okviru, za koji očekujemo da će biti proveden između 2024. i 2027., prikupljat će se granularniji podatci nego što je to slučaj kod postojećih skupova podataka^[53], što će omogućiti da se jedinstvenim okvirom pokriju postojeći zahtjevi i izbjegne udvostručavanje zahtjeva kad god je to moguće. To znači da će banke, iako će se količina podataka znatno povećati, morati provesti manje statističkih klasifikacija i agregacija, što su obično aktivnosti koje zahtijevaju resurse; umjesto njih te će zadaće provoditi ESSB, pri čemu se očekuje povećanje opće kvalitete podataka. U IReF‑u će se koristiti jedinstveni podatkovni model i rječnik za koje se očekuje da će u potpunosti standardizirati definicije i osigurati metodološku kvalitetu. Granularni podatci su sami po sebi fleksibilni i mogu se kombinirati na različite načine kako bi se osigurali novi proizvodi i usluge te se očekuje da bi se na taj način mogla smanjiti učestalost promjena u zakonodavnom izvještajnom okviru i istodobno smanjiti potreba tijela za ad hoc zahtjevima za podatcima.

Kao što je prikazano u Slici 2., sveobuhvatna ESSB‑ova strategija prikupljanja podataka od banaka također predviđa davanje podrške izvještajnim jedinicama pri optimizaciji organizacije informacija pohranjenih na njihovim unutarnjim operativnim sustavima (npr. za računovodstvo, upravljanje rizicima, vrijednosne papire ili depozite) u „ulazni skup”, koji bi zatim bio osnova za ispunjavanje svih primjenjivih izvještajnih zahtjeva na temelju standardiziranih pravila transformacije. S tim ciljem skupina sastavljena od predstavnika ESB‑a, nekih nacionalnih središnjih banaka iz europodručja i bankarske industrije razvija Rječnik za integrirano izvještavanje banaka (BIRD). BIRD po svojem opsegu premašuje statističke skupove podataka ESSB‑a kako bi obuhvatio izvješćivanje u vezi s nadzorom i sanacijom.

U 2018. ESSB je odlučio pokrenuti analizu troškova i koristi IReF‑a u bliskoj suradnji s bankarskom industrijom i ostalim relevantnim dionicima radi procjene učinka inicijative na ponudu i potražnju. Prvi se korak sastojao od kvalitativnog upitnika za procjenu situacije statističkog izvješćivanja u područjima i državama kako bi se utvrdili glavni troškovni činitelji i potencijalne koristi IReF‑a. U 2019. godini je ESSB‑ov Odbor za statistiku procijenio rezultate kvalitativnog upitnika za procjenu situacije i osmislio konkretne scenarije za IReF što se tiče raznih aspekata prikupljanja podataka i izrade statistike. Sljedeći će korak u 2020. biti procjena na temelju upitnika, troškova i koristi tih scenarija. Scenarije su razvile fokusne skupine u koje su bili uključeni ESSB‑ovi stručnjaci za određena područja i, ovisno o odabranom području, predstavnici bankarske industrije. Novi će upitnik počivati na nacrtu IReF‑ove izvještajne sheme kojom će se anketiranima omogućiti da ocijene scenarije na temelju konkretnih prijedloga izvještajnih zahtjeva. ESSB će zatim procijeniti rezultate i, ako oni daju potporu IReF‑u, utvrditi optimalna obilježja koja najbolje odgovaraju industriji i ESSB‑ovim korisnicima i statističarima.

Bude li ishod ukupne analize troškova i koristi zadovoljavajući, ESB-ovo Upravno vijeće može donijeti odluku o nastavku rada na IReF‑u. Nacrt ESB‑ove uredbe pripremit će se za javno savjetovanje prije nego što ona bude donesena i provedena. Zahtjevi koji proizlaze iz IReF‑a bit će obvezujući za sve banke europodručja.

7.2. Nova i poboljšana statistika europodručja

Financijska tehnologija i kriptoimovina

Statistika o tehnološkim inovacijama koje se koriste za davanje podrške ili pružanje financijskih usluga (financijska tehnologija) razvija se i unaprjeđuje kako bi se nastavilo ispunjavati potrebe statističkih korisnika u digitalno transformiranom svijetu. Među ostalim, ESB‑ova glavna uprava Statistika početkom 2019. uspostavila je skup internih podataka o kriptoimovini i utvrdila skup pokazatelja koji ponajprije počivaju na javno dostupnim agregiranim podatcima. Taj skup podataka i skup pokazatelja, nakon što su prošli provjeru kvalitete i bili dopunjeni drugim podatcima iz komercijalnih izvora^[54], dali su doprinos ESB‑ovu praćenju fenomena kriptoimovine^[55]. Upotreba tehnologija velikih podataka omogućila je ESB‑u da stvori automatizirani skup procedura za prikupljanje, postupanje s i integriranje nekoliko skupova prikupljenih podataka o kriptoimovini. Važna je komponenta ovog rada provjera statističke klasifikacije kriptoimovine. Što se tiče financijske tehnologije, premda se u međunarodnim forumima vode rasprave o statističkim definicijama financijske tehnologije kao i o povezanim potrebama za podatcima^[56], ESB priprema eksperimentalni skup internih podataka o financijskotehnološkim subjektima u europodručju^[57] u skladu sa sličnim inicijativama provedenim u nekim nacionalnim središnjim bankama u europodručju. Cilj je dobiti uvid u veze između financijskog sektora i financijske tehnologije te u mogućnosti koje potonja nudi i rizike koje stvara.

8. Istraživanja u ESB‑u

Ekonomskim se istraživanjima daje važan doprinos analizi gospodarskih kretanja i prenošenja intervencija politike te podupire ostvarivanje ciljeva politike. S obzirom na gospodarsko okružje u 2019., dinamika inflacije, financije kućanstva i uzajamno djelovanje monetarne politike, financijske stabilnosti i realnih sektora u gospodarstvu ostali su u središtu istraživačkih prioriteta u 2019.

8.1. Istraživačke mreže ESB‑a

Tri istraživačke grupe i različite istraživačke mreže imaju važnu ulogu u koordinaciji istraživačkih napora unutar Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i održavanju odnosa s akademskim istraživačima. U 2019. tri su istraživačke grupe ESSB‑a iz područja monetarne politike, financijske stabilnosti i konkurentnosti gospodarstava europodručja nastavile organizirati radionice o srodnim pitanjima. Osim toga, Mreža za istraživanje i politiku komunikacija središnjih banaka, u čijem vođenju sudjeluje i ESB, uspostavljena je unutar okvira Centra za istraživanje ekonomskih politika (vidi i odjeljak 11.2.).

Istraživanja u ESB‑u posebnu pozornost stavljaju na makrobonitetne politike i njihovu interakciju s monetarnim politikama. U 2019. je radna skupina proučavala različita prelijevanja između dvije vrste politika, uključujući učinke monetarne politike na financijsku stabilnost i utjecaj makrobonitetne politike na realno gospodarstvo. U 2020. težište će se staviti na optimalnu koordinaciju dviju vrsta politika.^[61]

Istraživačka mreža PRISMA (analiza određivanja cijena na temelju mikropodataka) proučava ponašanje pojedinih poduzeća pri određivanju cijena i ponašanje pri određivanju cijena u maloprodajnom sektoru na temelju skupova mikropodataka. Istraživanje se bavi odnosom između dinamike određivanja cijena pojedinačnih poduzeća i agregatne inflacije, a osobito proučava utječu li na ponašanje pri određivanju cijena niska inflacija, monetarna politika i stanje poslovnog ciklusa.

Mreža za financije i potrošnju kućanstava (HFCN) dovršila je aktivnosti na trećem valu Ankete o financijama i potrošnji kućanstava (HFCS), čije se rezultate planira objaviti u 2020. Istraživanje je, među ostalim, proučavalo implikacije različitosti kućanstava za transmisiju monetarne politike, na primjer njegovu ulogu u transmisiji politike kod distribucije dohotka. HFCS je također bilo korišten kao ključan ulazni podatak u mikrosimulacijskim modelima kojima se kvantificiraju učinci scenarija za testiranje otpornosti na stres na kućanstva.

Istraživačka mreža za konkurentnost (CompNet), istraživački forum koji proučava produktivnost i konkurentnost u državama EU‑a, završila je novi krug prikupljanja podataka u cilju poboljšanja obuhvata i međudržavne usporedivosti njezina skupa podataka na razini poduzeća o pokazateljima konkurentnosti. U 2019. je na primjer CompNetov skup podataka bio korišten u studijama o ulozi trgovine i fiskalne politike i politike tržišta rada u realokaciji kapitala i tržišta.

ESB je u 2019. pokrenuo redovnu internetsku anketu radi provedbe projekta prikupljanja podataka o očekivanjima potrošača. Anketa će se provoditi u suradnji s nacionalnim središnjim bankama te će njome biti obuhvaćena očekivanja glede inflacije, tržišta rada, ponašanja potrošnje i štednje te financija potrošača. Ona će ESB‑u omogućiti da proučava ulogu očekivanja potrošača u njihovim ekonomskim i financijskim odlukama.

8.2. Konferencije i publikacije

ESB je i u 2019. godini organizirao nekoliko istraživačkih događaja na visokoj razini. U 2019. na Forumu ESB‑a o središnjem bankarstvu održanom u Sintri razgovaralo se o lekcijama naučenim tijekom 20 godina ekonomske i monetarne unije (EMU), pri čemu je naglasak stavljen na različit napredak na području ekonomske konvergencije i ulogu fiskalnih i monetarnih politika u makroekonomskoj stabilizaciji (vidi i Okvir 12. u poglavlju 12.). ESB‑ova četvrta Godišnja istraživačka konferencija bavila se inovativnim istraživanjem o temama kao što su sekularna stagnacija, strukture financijskog tržišta i uloga velikih podataka u gospodarstvima. Ostale važne konferencije odnosile su se na strukturne reforme u europodručju, inflacijska kretanja, svjetsku trgovinu, tržišta rada, fiskalnu politiku i upravljanje EMU‑om, ankete o očekivanjima potrošača, napredak glede rodne ravnoteže i napredovanja u karijeri te monetarnu politiku i makrobonitetnu politiku.

U seriji Istraživački radovi ESB‑a u 2019. godini objavljeno je ukupno 129 radova čiji su autori zaposlenici ESB‑a. Osim toga, u ESB‑ovim serijama Povremeni radovi, Statistički radovi i Raspravni radovi objavljene su brojne studije više usmjerene na politike ili metodološke studije. Mnoge su istraživačke aktivnosti ESB‑a također rezultirale objavom radova u znanstvenim časopisima. Osim toga, rezultati istraživanja priopćeni su široj publici, na primjer u 12 članaka objavljenih u ESB‑ovu Istraživačkom biltenu. U Okvirima 9. i 10. sažeto su prikazani rezultati dvaju istraživanja iz 2019.

9. Pravni poslovi i obveze

U ovom poglavlju govori se o nadležnosti Suda Europske unije glede ESB‑a, mišljenjima ESB‑a i slučajevima neispunjavanja obveze savjetovanja s ESB‑om o prijedlozima propisa iz područja nadležnosti ESB‑a kao i o izvješćima o ESB‑ovu praćenju poštivanja zabrane monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa.

9.1. Nadležnost Suda Europske unije glede ESB‑a

Sud Europske unije poništio je 26. veljače 2019. odluku latvijskog Ureda za sprječavanje i borbu protiv korupcije od 19. veljače 2018. u dijelu u kojem zabranjuje g. Ilmārsu Rimšēvičsu obavljanje dužnosti guvernera Latvijas Banka. Zasebne tužbe g. Rimšēvičsa (C‑202/18) i ESB‑a (C‑238/18) protiv te odluke bile su prvi predmeti koje je Sud Europske unije razmatrao na temelju nadležnosti koja mu je dodijeljena člankom 14. stavkom 2. drugim podstavkom Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (Statut ESSB‑a). Prvo, Sud Europske unije utvrdio je da zabrana, čak i privremena kao u ovom slučaju, guverneru nacionalne središnje banke da obavlja dužnost predstavlja razrješenje dužnosti i da zbog toga Sud Europske unije treba provesti nadzor zakonitosti te zabrane. Drugo, Sud Europske unije smatrao je da je cilj tužbe predviđene člankom 14. stavkom 2. drugim podstavkom Statuta ESSB‑a poništenje akta nacionalnog prava zbog „posebnoga institucionalnog konteksta” u kojem se ESSB nalazi. Treće, Sud Europske unije zaključio je da Latvija nije dokazala da se razrješenje dužnosti g. Rimšēvičsa temelji na postojanju dovoljnih naznaka da je počinio tešku povredu dužnosti u smislu članka 14. stavka 2. drugog podstavka Statuta ESSB‑a.

Opći sud odbio je 23. svibnja 2019. tužbu za naknadu štete koju je protiv ESB‑a podnijelo nekoliko imatelja obveznica (predmet T‑107/17). Zatražena naknada štete odnosila se na korektivni faktor primijenjen na neke grčke državne obveznice u sklopu djelomičnog restrukturiranja grčkoga državnog duga u 2012. Tužitelji su ustvrdili da je ESB, u svojem Mišljenju od 17. veljače 2012. (CON/2012/12), propustio istaknuti nezakonitost predloženog restrukturiranja duga Helenske Republike. ESB‑ovo se Mišljenje odnosilo na nacrt grčkog zakona kojim su klauzule o zajedničkom djelovanju naknadno unesene u državne obveznice uređene grčkim pravom. Opći sud utvrdio je da restrukturiranjem nisu povrijeđena temeljna prava tužitelja na vlasništvo zaštićena člankom 17. Povelje o temeljnim pravima. Sud je također odbio sve ostale tvrdnje tužitelja o nezakonitosti. U skladu s tim zaključio je da ESB nije odgovoran za naknadu štete jer je propustio istaknuti navodnu nezakonitost grčkog zakona u svojem Mišljenju. Na presudu je podnesena žalba pred Sudom.

Opći je sud 6. svibnja 2019. u dva različita slučaja (T‑283/18 Bernis i dr. protiv ESB‑a i T‑281/18 ABLV Bank protiv ESB‑a) odlučio da je procjena o „propasti ili vjerojatnosti propasti” donesena u kontekstu sanacije kreditne institucije pripremna mjera koja ne podliježe neovisnom sudskom nadzoru. U tim su slučajevima tužbe podnijeli kreditna institucija i njezini izravni i neizravni dioničari protiv procjene ESB‑a o tome da ABLV Luxembourg propada ili je vjerojatno da će propasti u smislu članka 18. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenoga sanacijskog mehanizma i Jedinstvenog fonda za sanaciju. Opći je sud potvrdio stajalište ESB‑a da takvu procjenu treba smatrati samo pukom činjeničnom ocjenom koja ne proizvodi pravni učinak i koju se stoga ne može pobijati pred sudovima EU‑a.

Sud Europske unije 8. svibnja 2019. u predmetu C‑450/17 P (Landeskreditbank Baden‑Württemberg protiv ESB‑a) potvrdio je presudu Općeg suda kojom je taj sud odbio tužbu za poništenje odluke ESB‑a. ESB je u toj odluci obavijestio Landeskreditbank da na temelju članka 6. stavka 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija njegov značaj podrazumijeva to da podliježe samo njegovu nadzoru, koji on ne dijeli s jedinstvenim nadzornim mehanizmom (SSM). Tužbu Landeskreditbanka protiv te odluke Opći je sud odbio. Sud Europske unije potvrdio je da ESB ima isključivu nadležnost u području nadzora svih kreditnih institucija na temelju članka 4. Uredbe br. 1024/2013. Nacionalna nadležna tijela pomažu ESB‑u u izvršavanju zadaća koje su mu dodijeljene Uredbom br. 1024/2013, decentraliziranom provedbom nekih od tih zadaća u odnosu na kreditne institucije koje su manje značajne u smislu članka 6. stavka 4. prvog podstavka te uredbe.

Sud Europske unije 5. studenoga 2019. djelomično je izmijenio odluku Općeg suda priznavši dioničarima kreditne institucije aktivnu procesnu legitimaciju za podizanje tužbe pred sudovima EU‑a protiv odluke ESB‑a o oduzimanju odobrenja za pružanje bankovnih usluga toj kreditnoj instituciji (spojeni predmeti C‑663/17 P, C‑665/17 P i C‑669/17 P, Trasta Komercbanka i dr. protiv ESB‑a). Prihvativši tužbu ESB‑a Sud Europske unije prvi je put donio odluku o dopuštenosti tužbe za poništenjem koju su dioničari kreditne institucije podigli protiv nadzorne odluke ESB‑a upućene na kreditnu instituciju u kojoj oni imaju dionice. Sud Europske unije odlučio je da se odluka izravno ne odnosi na dioničare u smislu članka 263. četvrtog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije i da se slijedom toga tužba podignuta u njihovo ime odbija kao nedopuštena. Sud Europske unije također je odlučio da tužbu koju je u ime Trasta Komercbanka podnio pravni zastupnik bivše uprave treba smatrati dopuštenom radi poštovanja prava na djelotvornu sudsku zaštitu u smislu članka 47. Povelje o temeljnim pravima.

9.2. Mišljenja ESB‑a i slučajevi neispunjavanja obveza

Člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje se savjetovanje s ESB‑om o svim predloženim aktima EU‑a i o svim prijedlozima propisa na nacionalnoj razini iz područja nadležnosti ESB‑a. Sva mišljenja ESB‑a objavljuju se na mrežnim stranicama ESB‑a. Mišljenja ESB‑a o predloženim aktima EU‑a objavljuju se i u Službenom listu Europske unije.

ESB je 2019. donio šest mišljenja o predloženim aktima Unije i 40 mišljenja o prijedlozima propisa na nacionalnoj razini iz svojeg područja nadležnosti.

Zabilježeno je osam slučajeva neispunjavanja obveze savjetovanja s ESB‑om o prijedlozima propisa na nacionalnoj razini, pri čemu se sedam slučajeva smatra jasnima i važnima^[65]. S ESB‑om se nisu savjetovala: (i) bugarska tijela o zakonu o izmjeni Zakona o kreditnim institucijama u vezi s nadzornim ovlastima Българска народна банка (bugarska središnja banka) i njezine ovlasti za izricanje administrativnih kazni, (ii) talijanska tijela o zakonodavnoj uredbi o hitnim fiskalnim pitanjima i ostalim hitnim potrebama, (iii) litvanska tijela o zakonu o porezu na dobit sudionika na financijskom tržištu, (iv) portugalska tijela o zakonu o izmjeni odredaba o čuvanju bankovne tajne u kontekstu parlamentarnih istražnih odbora i utvrđivanju otkrivanja informacija o poslovima koji uključuju korištenje javnih sredstava u kreditnim institucijama te o zakonu o reformi i proširenju državnog sustava organizacije i informiranja (engl. State’s Organisation and Information System, SOIS), (v) rumunjska tijela o zakonu o izmjeni Statuta Banca Naţională a României u vezi s držanjem pričuva zlata kojima upravlja Banca Naţională a României i (vi) švedska tijela o zakonu o obvezama određenih kreditnih institucija i podružnica da pružaju gotovinske usluge. Nije zabilježen nijedan slučaj neispunjavanja obveze savjetovanja u vezi s predloženim pravnim aktima Europske unije.

ESB je donio mišljenja o prijedlozima EU‑a o okviru upravljanja za proračunski instrument za konvergenciju i konkurentnost za europodručje, sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije i imenovanju novog predsjednika ESB‑a i novih članova Izvršnog odbora ESB‑a.

ESB je donio mišljenja o prijedlozima propisa na nacionalnoj razini koji se odnose na nacionalne središnje banke, uključujući: reforme upravljačke strukture u Nationale Bank van België/Banque Nationale de Belgique, ciparskoj središnjoj banci, Banca d’Italia, Latvijas Banka i Banco de Portugal, sudjelovanje Българска народна банка (bugarska središnja banka) u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, financijsku neovisnost ciparske središnje banke, zahtjeve za lobiranje koji se primjenjuju na Česká národní banka, vlasništvo nad talijanskim pričuvama zlata, ulogu Banque centrale du Luxembourg u zaštiti eura od krivotvorenja i provjeri autentičnosti eurokovanica, nadzor nad platnim uslugama u malteškoj središnjoj banci, zahtjeve glede slobode informiranja koji se primjenjuju na De Nederlandsche Bank, plaće izvršnih direktora i višeg rukovodstva Narodowy Bank Polski, revizorske zahtjeve koji se primjenjuju na Banco de Portugal, odgovornost Banka Slovenije za izvanredne mjere koje se odnose na otpise banaka i dodjelu novih zadaća nacionalnim središnjim bankama koje se odnose na nadzor zajmodavaca mikrokredita (Bank of Greece), kreditne urede (malteška središnja banka) i usklađenost kreditnih institucija sa zahtjevima koji se odnose na restrukturiranje kredita nominiranih u švicarskim francima (Banka Slovenije).

ESB je donio mišljenja o prijedlozima propisa na nacionalnoj razini koji se odnose na bonitetna pitanja i pitanja financijskog nadzora, uključujući: uspostavu mehanizma bliske suradnje između ESB‑a i Hrvatske narodne banke unutar okvira jedinstvenoga nadzornog mehanizma, reforme institucionalnog okvira za nadzor bankarskog i financijskog sektora u Austriji, Latviji i Portugalu, reforme institucionalnog okvira za makrobonitetni nadzor u Portugalu i Španjolskoj, reforme nadzora subjekata koji stječu i prodaju kredite (uključujući neprihodonosne kredite) u Cipru, davatelja mikrokredita u Grčkoj i kreditnih ureda na Malti i razmjenu informacija između ESB‑a i danskih tijela u vezi sa sprječavanjem pranja novca.

ESB je donio mišljenja o prijedlozima propisa na nacionalnoj razini koji se odnose na sredstva plaćanja, uključujući ograničenja glede podizanja gotovine u Grčkoj, Španjolskoj i Nizozemskoj, zabranu novčanice od 500 € u Danskoj i proširenje pružanja gotovinskih usluga u Švedskoj.

ESB je donio mišljenja o prijedlozima propisa na nacionalnoj razini koji se odnose na bankovne i financijske propise, uključujući: pravni okvir za pokrivene obveznice u Estoniji, sustav jamstava za sekuritizacije neprihodonosnih kredita koje su odobrile kreditne institucije u Grčkoj, zaštitu glavnog boravišta u Grčkoj i Irskoj, ograničenja prijenosa hipotekarnih kredita u Irskoj i Poljskoj, posebne poreze ili doprinose koji se primjenjuju na banke i/ili financijske institucije u Litvi, Rumunjskoj i Slovačkoj, makrobonitetne alate za hipoteke u Luksemburgu, zahtjeve koji se primjenjuju na politiku remuneriranja financijskih društava u Nizozemskoj, referentne vrijednosti kamatnih stopa za potrošačke kredite u Rumunjskoj i restrukturiranje kredita u švicarskim francima u Sloveniji. ESB je također izdao mišljenja o učinku prijedloga nacionalnih propisa iz područja kibersigurnosti na tržišne infrastrukture i kreditne institucije u Cipru i Španjolskoj.

9.3. Poštivanje zabrane monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa

U skladu s člankom 271. točkom (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije ESB‑u je povjerena zadaća da prati poštuju li nacionalne središnje banke EU‑a zabrane iz članaka 123. i 124. Ugovora i uredaba Vijeća (EZ) br. 3603/93 i 3604/93. Člankom 123. zabranjuje se ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama da odobravaju prekoračenja po računu ili sve druge vrste kredita državama i institucijama ili tijelima EU‑a i da kupuju dužničke instrumente na primarnom tržištu koje su te institucije izdale. Člankom 124. zabranjuje se svaka mjera koja se ne temelji na načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja, kojom se državama i institucijama ili tijelima EU‑a omogućuje povlašten pristup financijskim institucijama. Zajedno s ESB‑ovim Upravnim vijećem Europska komisija prati poštuju li države članice navedene odredbe.

ESB također prati kupnju dužničkih instrumenata od strane središnjih banaka EU‑a na sekundarnom tržištu koje izdaje domaći javni sektor, javni sektor drugih država članica te institucije i tijela EU‑a. U skladu s uvodnim izjavama Uredbe Vijeća (EZ) br. 3603/93 stjecanje dužničkih instrumenata javnog sektora na sekundarnom tržištu ne smije se upotrebljavati kako bi se zaobišao cilj članka 123. Ugovora. Takva kupnja ne smije postati oblik neizravnoga monetarnog financiranja javnog sektora.

ESB‑ovo praćenje poštivanja u 2019. potvrdilo je da su članci 123. i 124. Ugovora uglavnom poštivani.

Praćenje poštivanja u 2019. pokazalo je da većina nacionalnih središnjih banaka ima politiku remuneriranja depozita javnog sektora koja je u potpunosti u skladu s gornjim granicama za remuneraciju. Međutim, nekoliko nacionalnih središnjih banaka mora osigurati da stopa remuneracije za depozite javnog sektora ne bude viša od gornje granice.

S obzirom na zabrinutosti iznesene u Godišnjem izvješću ESB‑a za 2014. i sljedeće godine, ESB je nastavio pratiti programe koje je pokrenula Magyar Nemzeti Bank u 2014. i 2015. Magyar Nemzeti Bank nastavila je u 2019. poduzimati mjere za ublažavanje zabrinutosti ESB‑a u vezi s opsegom njezina sudjelovanja u Pallas Athéné Public Thinking Programme. Međutim, ovaj slučaj ne bi smio biti presedan. ESB će nastaviti pratiti uključenost Magyar Nemzeti Bank u Budapest Stock Exchange jer se kupnja većinskog udjela u Budapest Stock Exchange od strane Magyar Nemzeti Bank u studenome 2015. i nadalje može smatrati otvaranjem pitanja u vezi s monetarnim financiranjem.

Smanjenje imovine povezane s Irish Bank Resolution Corporation od strane irske središnje banke tijekom 2019. putem prodaje dugoročnih obveznica s promjenjivom kamatnom stopom važan je korak u smjeru potrebnoga potpunog rješavanja pitanja te imovine. Nastavak prodaje odgovarajućom dinamikom dodatno bi ublažio trajna i ozbiljna pitanja monetarnog financiranja.

10. ESB u međunarodnom kontekstu i kontekstu Europske unije

Tijekom 2019. godine ESB je nastavio bliski dijalog s različitim europskim institucijama, uključujući Europski parlament, koji ima ključnu ulogu u pozivanju ESB‑a na odgovornost za odluke koje donosi. U kontekstu međunarodnih foruma ESB se konstruktivno uključivao u rasprave država članica skupine G‑20 vezane uz globalne gospodarske izglede, dok je pri Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) aktivno pridonosio europskoj perspektivi u odnosu na pitanja o međunarodnom monetarnom i financijskom sustavu te MMF‑ovu preispitivanju politika koje se odnose na nadzorni i kreditni okvir. ESB diljem svijeta nastavlja surađivati sa središnjim bankama izvan Europske unije i pružati im pomoć.

10.1. ESB‑ova odgovornost prema javnosti

Ugovor o funkcioniranju Europske unije ESB‑u daje jasan mandat da održava stabilnost cijena na europodručju i osigurava mu neovisnost u primjeni odgovarajućih instrumenata u svrhu postizanja tog cilja. Zaštita ESB‑ova mandata i neovisnosti Ugovorom postignuta je demokratskim postupkom. Zahvaljujući svojoj neovisnosti ESB može izvršavati zadaće bez političkih pritisaka i kratkoročnih razmatranja koja bi ga mogla odvratiti od ispunjavanja njegova mandata. No odgovornost čini neodvojiv dio neovisnosti, pa ESB ima obvezu osigurati legitimnost svojih odluka objašnjavajući ih javnosti i njezinim izabranim zastupnicima. Uz to, ESB‑ove odluke sudski nadzire Sud Europske unije. Drugim riječima, neovisnošću i odgovornošću omogućuje se i osigurava ESB‑ovo djelovanje u skladu s mandatom. U okružju u kojem neovisnost središnjih banaka ponovno zaokuplja pozornost javnosti članovi Izvršnog odbora ESB‑a održali su tijekom protekle godine nekoliko govora o vezi između neovisnosti i odgovornosti.^[66]

Europski parlament ima središnju ulogu u pozivanju ESB‑a na odgovornost. Protekle je godine Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta (ECON) održao tri redovna saslušanja predsjednika ESB‑a, uključujući i prvo saslušanje Christine Lagarde (vidi Sliku 3. dolje).^[67] U siječnju 2019. predsjednik Mario Draghi sudjelovao je na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta o Godišnjem izvješću ESB‑a za 2017. godinu, nakon čega je Europski parlament objavio rezoluciju. ESB je zatim objavio svoj odgovor na rezoluciju. ESB je 2019. zaprimio 28 pisama članova Europskog parlamenta s pitanjima, a odgovori na ta pitanja objavljeni su na mrežnim stranicama ESB a, što je za ESB bila prilika da objasni svoj stav o velikom broju tema. ESB je za svoje aktivnosti nadzora banaka odgovoran Europskom parlamentu i Vijeću EU‑a.^[68] Osim toga, Europski revizorski sud i ESB sklopili su memorandum o razumijevanju kojim se uspostavljaju praktični mehanizmi dijeljenja informacija između dvije institucije u odnosu na reviziju ESB‑ovih nadzornih zadaća.

U 2019. godini, u kojoj se obilježavala 20. godišnjica uvođenja eura, ankete Eurobarometra pokazale su da je podrška građana europodručja euru dosegnula novi vrhunac, pri čemu je 75 % ispitanika izrazilo podršku jedinstvenoj valuti. Riječ je o ohrabrujućem trendu za ESB, koji će i dalje osnaživati dijalog s građanima i njihovim zastupnicima.

10.2. Međunarodni odnosi

G‑20

Prošle su godine rasprave na razini skupine G‑20 pod japanskim predsjedništvom bile usredotočene na globalne gospodarske izglede i mjere politike koje se mogu primijeniti kako bi se riješilo pitanje sinkroniziranog usporavanja gospodarstva u uvjetima geopolitičke nesigurnosti, trgovinskih sukoba i smanjenog prostora za djelovanje makroekonomskih politika. Na svakom sastanku država članica skupine G‑20 raspravljalo se o trgovinskim napetostima, no postignut je tek ograničen napredak. Iako su čelnici država iskazali jednaku zabrinutost u odnosu na rizike koji prijete globalnom gospodarstvu, bili su podijeljeni oko niza tema, uključujući potrebu za daljnjim djelovanjem u svrhu sprečavanja klimatskih promjena. Države članice skupine G‑20 nastavile su podržavati snažan, održiv, uključiv i uravnotežen rast kako bi unaprijedile srednjoročne gospodarske izglede. Skupina je potvrdila da je postignut napredak na području planiranih financijskih regulatornih reforma, no utvrdila je i da postoje izazovi koje je potrebno riješiti, uključujući rizike koji proizlaze iz nebankarskoga financijskog posredovanja. Osim toga, skupina je potaknula značajan napredak na području međunarodne porezne suradnje s ciljem zaključivanja sporazuma do kraja 2020. godine.

Poduzeti su i daljnji koraci povezani s izvješćem Skupine eminentnih osoba za globalno financijsko upravljanje, inicijative skupine G‑20, pod nazivom „Making the Global Financial System Work for All”, pri čemu je u 2019. godini fokus na pitanjima razvoja. Rad se nastavlja pod aktualnim predsjedanjem skupinom G‑20. Između ostalog, prijedlog Skupine eminentnih osoba za globalno financijsko upravljanje koji se odnosi na unaprjeđenje globalne financijske otpornosti od posebnog je interesa za ESB.

Pitanja politike povezana s MMF‑om i međunarodnom financijskom arhitekturom

ESB je nastavio aktivno sudjelovati u raspravama o međunarodnom monetarnom i financijskom sustavu u MMF‑u i na ostalim forumima, promičući perspektivu središnje banke u odnosu na zajednička europska stajališta. Ključna tema rasprave u 2019. bili su resursi Fonda. ESB podupire opremljenost MMF‑a adekvatnim sredstvima kao ključnu sastavnicu mreže globalne financijske sigurnosti. U listopadu 2019. članice MMF‑a podržale su paket mjera vezanih uz resurse MMF‑a i reformu upravljanja, pri čemu su izrazile podršku održavanju trenutačne razine resursa udvostručenjem novih sporazuma o zaduživanju i dodatnim privremenim krugom bilateralnih zajmova nakon 2020. Paket mjera trebao bi biti usvojen tijekom 2020. kako ne bi došlo do smanjenja resursa MMF‑a. Izvršni odbor MMF‑a predložio je Odboru guvernera rezoluciju kojom zaključuje 15. opću reviziju kvota bez povećanja kvota, a koja je usvojena u veljači 2020. Do sredine prosinca 2023. trebala bi se završiti 16. opća revizija kvota kojom će se preispitati adekvatnost kvota i nastaviti proces reforme upravljanja MMF‑om.

MMF je nastavio niz važnih preispitivanja politika koje se odnose na nadzorni i kreditni okvir. Prije svega, završio je posljednje preispitivanje uvjeta i oblikovanja programa koje podržava Fond, pri čemu je izvješće Odbora za međunarodne odnose Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) pomoglo oblikovati europsko stajalište. Preispitivanjem je preporučeno da se povećaju realističnost, postupnost i štedljivost u primjeni uvjeta programa uz oštriju analizu održivosti duga te uz osiguravanje snažne nacionalne odgovornosti i uzimanje u obzir okolnosti u kojima se pojedine zemlje nalaze. Nadalje, postignut je napredak u preispitivanju okvira za održivost duga za države sa značajnim pristupom međunarodnim tržištima kapitala. Osim toga, MMF je započeo petogodišnje sveobuhvatno preispitivanje nadzora i preispitivanje Programa procjene financijskog sektora (FSAP).

Suradnja središnjih banaka na međunarodnoj razini

ESB nastavlja globalnu suradnju sa središnjim bankama izvan Europske unije. U toj se suradnji odražava globalni interes za stavove, analitičke okvire i radne procese ESB‑a. Rasprave na razini zaposlenika, koje su uključivale i tvorce politika, obuhvaćale su temeljne zadaće ESB‑a kao i tehnička pitanja i pitanja vezana uz upravljanje. Dodatno su se razvijali odnosi s ključnim afričkim, azijskim i latinoameričkim središnjim bankama na temelju postojećih bilateralnih memoranduma o razumijevanju, a suradnja s regionalnim organizacijama i MMF‑om nastavila se na temelju postojećih aranžmana. Uz to, u studenome se u Kolumbiji održao dijalog o politikama na visokoj razini između Eurosustava i središnjih banaka iz Latinske Amerike.

Kao institucija EU‑a, ESB je ciljanim raspravama sa središnjim bankama u državama zapadnog Balkana koje rade na pridruživanju nastavio pridonositi procesu proširenja EU‑a. U tu svrhu kao glavna platforma služi niz regionalnih radionica u sklopu kojih se, kad god je to moguće, u bliskoj suradnji s nacionalnim središnjim bankama EU‑a organiziraju rasprave. Osim toga, u ožujku 2019. pokrenut je program kojim se mogu koristiti spomenute središnje banke, a koji financira EU. Cilj je tog programa osnažiti sposobnosti središnjih banaka na zapadnom Balkanu kako bi se u konačnici integrirale u ESSB.

11. Unaprjeđenje komunikacije

Komunikacija je ključan element ESB‑ova instrumentarija politika. Informiranje stručnjaka za financijska tržišta o aktualnoj politici i očekivanom smjeru budućih odluka ojačalo je djelotvornost ESB‑ovih politika. Postoje iscrpni dokazi o uspješnosti ESB‑ove komunikacije s financijskim tržištima i stručnjacima. Povezivanje sa širom javnošću predstavlja novu granicu u komunikaciji središnjih banaka. Središnje banke, uključujući ESB, moraju nastojati da ih ljudi kojima u konačnici služe bolje razumiju. Ključno je u tome ponovno zadobiti povjerenje javnosti u ESB, pogotovo u uvjetima povećane javne pozornosti i kontroverznih rasprava o ESB‑ovim odlukama vezanim uz politike.

S obzirom na promjenu vodstva ESB‑a u 2019. godini ESB‑ova komunikacija s javnostima izvan tradicionalne skupine stručnjaka i specijalista za financijska tržišta dobila je dodatan poticaj. ESB je uložio napore u dodatno unaprjeđenje svojih komunikacija kako bi postigao bolje razumijevanje i objasnio zašto su njegovi postupci važni za ljude i njihove živote. Osim toga, nastavila su se nastojanja da se dopre do društvenih skupina koje nisu tradicionalno bile fokus ESB‑ovih komunikacija, poput mladih ili organizacija civilnog društva, te se počela obraćati pomnija pozornost na probleme šire javnosti. Kad je riječ o budućem razdoblju, postoji velik potencijal u povezivanju ESB‑a s temama koje su posebno važne široj javnosti, a to su nejednakost, digitalne valute i klimatske promjene, te u pružanju jasnih odgovora o načinu na koji ESB može, u granicama svojeg mandata, dati svoj doprinos u tim područjima. Komunikacija će biti ključan element u preispitivanju strategije monetarne politike ESB‑a.

11.1. Inovacija u ESB‑ovim komunikacijama

ESB se služi inovativnim oblicima komunikacije u svrhu dopiranja do šire i mlađe javnosti.

Primjerice, početkom 2019. godine pokrenuo je kampanju u suradnji s popularnom aplikacijom QuizClash u sklopu inicijativa kojima se obilježavala 20. godišnjica uvođenja eura. Natjecanje #EUROat20 bilo je usmjereno podizanju svijesti i povećanju razumijevanja ESB‑ove misije, posebice među mladima. Više od 1,6 milijuna ljudi diljem Europske unije sudjelovalo je u kvizu i učilo o pitanjima vezanima uz euro i ESB u interakciji u obliku igre.

Iako je kampanja bila vrlo uspješna u smislu dosega, ukazala je i na određene pogrešne predodžbe i praznine u znanju povezane s ESB‑ovim institucionalnim ustrojem i misijom. To je pokazalo da ESB treba popuniti takve praznine povezivanjem svojega rada s temama koje javnost zanimaju uz primjenu jednostavnih i pristupačnih poruka. U rujnu 2019. objavljen je novi niz jednominutnih videozapisa pod nazivom „ESB objašnjava”, u kojima zaposlenici ESB‑a jednostavnim i pristupačnim jezikom objašnjavaju određene teme kao što su kriptoimovina ili odgovornost te opisuju zašto je njihov rad važan za javnost. Videozapisi su dostupni na ESB‑ovu profilu na Instagramu, koji je sam po sebi inovacija usmjerena na povećanje razumijevanja ESB‑a među širim javnostima, a u 2019. obilježio je prvu godinu postojanja.

U rujnu 2019. ESB je također pokrenuo mjesečni ESB‑ov podcast. ESB je brzorastuću popularnost podcasta prepoznao kao priliku da se poveže s novim javnostima uključujući se u dubinske rasprave o ključnim pitanjima važnima za ESB u neformalnijem tonu.

Tijekom 2019. u ESB‑ovim komunikacijama poduzet je napor kako bi se obuhvatile teme i trendovi koji nisu povezani s temeljnom monetarnom politikom, a koji su važni za ESB i građane europodručja. Primjerice, u svibnju je ESB pokrenuo mrežnu stranicu o klimatskim promjenama. Spomenuta mrežna stranica sadržava informacije o koracima koje ESB poduzima kako bi ublažio klimatske promjene, a na njoj su navedene interne inicijative i relevantne publikacije (vidi također Okvir 3.).

Cilj ESB‑a da komunicira s laicima također podrazumijeva povećanu primjenu nacionalnih jezika kako bi izgradio bliži odnos s građanima europodručja. Da bi to postigao, a istodobno održao troškovnu učinkovitost, ESB je usvojio tehnologiju strojnog učenja radi podržavanja internih prevoditeljskih procesa.

Dolaskom Christine Lagarde na čelo ESB‑a u studenome 2019. vidljivo se proširio digitalni otisak i doseg Banke. Primjerice, osobni profili Christine Lagarde na društvenim mrežama Twitter i LinkedIn, na kojima je ESB već prisutan kao institucija, više su nego udvostručili ESB‑ov doseg, na više od 2,5 milijuna pratitelja. Osim toga, prisutnošću gđe Lagarde na kineskoj platformi Weibo pridruženo je još 5,8 milijuna pratitelja. Spomenuti profili snažno pojačavaju napore ESB‑a u postizanju boljeg razumijevanja.

11.2. Analitika u svrhu povećanja učinka ESB‑ovih komunikacija

Da bi se postigla djelotvornost i željeni učinak komunikacija ESB‑a ključno je bolje razumjeti tko su ciljane skupine kojima se ESB obraća, kakav sadržaj kod takvih skupina nailazi na odjek te koji su najkorisniji kanali kojima se do njih može doprijeti. Uz to, potrebna je dublja analiza cijeloga komunikacijskog procesa, tj. analiza događaja koji se odvijaju između slanja i primanja poruka središnje banke, povezane dinamike i mehanizama primanja povratnih informacija te uloge posrednika kao što su mediji i financijska tržišta. U konačnici, uz pomoć napredne analitike ESB može dobiti iscrpan uvid u uspješnost svojih komunikacijskih napora, pri čemu može saznati dopiru li njegove poruke uistinu do ciljanih skupina i dovode li do promjene stavova ili većeg povjerenja.

U 2019. godini ESB je intenzivirao aktivnosti internog istraživanja i analitike i proširio vanjsku istraživačku suradnju.

U svrhu dobivanja uvida u način na koji pripadnici šire javnosti, a posebice mladi, reagiraju na njegovu komunikaciju, ESB je pokrenuo studiju fokusnih skupina među sudionicima u dobi između 18 i 35 godina u šest država europodručja. Osim procjene osviještenosti i znanja o ESB‑u te percepcije ESB‑a među mladima, cilj je istraživanja bio utvrditi za koje teme povezane s gospodarskim, financijskim i društvenim pitanjima postoji interes, ali i prepoznati preferirane načine povezivanja. Studija ESB‑a pokazala je ne samo da mladi vrlo površno razumiju ESB, nego i da je njihovo zanimanje za gospodarska i financijska pitanja ograničeno. Za njih su relevantnija pitanja kao što su klimatske promjene i društvena odgovornost. Istraživanje je također pokazalo da većina mladih preferira povezivanje s ESB‑om putem društvenih medija koji su, uz njihove vlastite društvene mreže (usmena predaja), njihovi glavni izvori informacija.

S ciljem procjene vlastitih komunikacijskih napora ESB je također ispitao i analizirao kako najbolje prezentirati informacije na digitalnim platformama. Primjerice, u publikacijama primjenjuje „slojevit” pristup, pa je objava ključnih ESB‑ovih izvješća nadopunjena odredišnim stranicama na ESB‑ovim mrežnim stranicama i kampanjama na društvenim medijima, čime svoje podatke čini pristupačnijima, vizualno ih približava korisnicima te olakšava njihovo razumijevanje. Rezultati istraživanja empirijski dokazuju da je takav pristup uspješan jer potiče više ljudi da pristupe samoj publikaciji, a, kad joj pristupe, provode 50 % više vremena čitajući je. Takva saznanja pružaju temelj za buduću, prilagođenu komunikaciju.

Kako bi proširio i produbio istraživačke napore povezane s komunikacijom središnjih banaka, ESB je pokrenuo Mrežu za istraživanje i politike povezane s komunikacijom središnjih banaka, čiji je supredsjedatelj i koja je pokrenuta u sklopu Centra za istraživanje ekonomskih politika (vidi također odjeljak 8.1.). U listopadu 2019. ESB je organizirao dvodnevnu radionicu mreže koja je okupila stručnjake za komunikaciju iz ESB‑a i drugih središnjih banaka, analitičare financijskih tržišta, novinare i članove akademske zajednice iz različitih disciplina kao što su ekonomija, psihologija i sociologija. Rasprave su bile usredotočene na rizike i mogućnosti koje donosi komunikacija sa širom javnosti, granice transparentnosti središnjih banaka te na mijenjajuću ulogu medija kao posrednika komunikacije središnjih banaka. U tom kontekstu ESB je u listopadu 2019. postao prva, a zasad i jedina središnja banka koja je na raspolaganje stavila prethodno sastavljen, jednostavan i redovito ažuriran skup podataka koji sadržava sve govore svojih tvoraca politika. Namjera je ESB‑a objavom spomenutog skupa podataka potaknuti i olakšati nova istraživanja svojih komunikacija, primjerice tekstualnom analizom.

12. Organizacija i dobro upravljanje

ESB je institucija EU‑a u samom srcu Eurosustava i jedinstvenoga nadzornog mehanizma za koju radi više od 3 500 zaposlenika iz cijele Europe. Predan je tomu da inspirira i potiče svoje zaposlenike te radi na njihovu razvoju, a u 2019. godini nastavio je poticati raznolikost i uključenost kao ključne pokretače bolje organizacijske učinkovitosti. Osim toga, ESB je dodatno ojačao svoju predanost najvišoj razini integriteta i standarda upravljanja. Stupanje na snagu jedinstvenoga Kodeksa ponašanja za visoke službenike ESB‑a 1. siječnja 2019. bilo je važan korak u tom smislu. Zadnje, ali ne i manje važno, 2019. godine ESB je ponosno proslavio 20. godišnjicu uvođenja eura, valute koju rabi 340 milijuna Europljana (vidi Okvir 12.).

12.1. Postizanje izvrsnosti vodstvom, uključenošću i razvojem zaposlenika

Poticanje raznolikih timova i uključivo ponašanje ključni su kako bi ESB mogao postići najbolje moguće rezultate za svoje zaposlenike i EU. Zbog toga su raznolikost, poštovanje, etična kultura i dobrobit zaposlenika ESB‑ovi strateški ciljevi.

ESB je u 2019. nastavio poticati raznolikost i uključenost kao ključne pokretače poboljšane organizacijske učinkovitosti. ESB ima nekoliko dugotrajnih mreža za raznolikost, koje često surađuju s glavnom upravom Ljudski potencijali u svrhu ispunjavanja potreba povezanih sa svim aspektima raznolikosti. Prošle je godine osnovana nova ESB‑ova profesionalna mreža pod nazivom DiversAbility, koja okuplja osobe s dugoročnim poteškoćama povezanima sa zdravljem i osobe koje ih podupiru.

Na razini Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i jedinstvenoga nadzornog mehanizma (SSM) ESB i dalje razmjenjuje najbolje prakse povezane s raznolikošću i uključenošću s nacionalnim središnjim bankama i nacionalnim nadzornim tijelima, a jedan od primjera bio je četvrti godišnji sastanak mreže za raznolikost ESSB‑a i SSM‑a čiji je domaćin bila Bundesbank u gradu Eltville am Rhein u rujnu 2019. Osim toga, sudjelovao je i u sastanku na vrhu s temom rodne raznolikosti u svibnju 2019., pridruživši se voditeljima odjela za ljudske potencijale središnjih banaka skupine G‑7 i kolegama iz ESSB‑a/SSM‑a te Međunarodnoga monetarnog fonda.

Prošle je godine ESB‑ov sveobuhvatan program aktivnosti koje potiču uključenost prvi put obuhvaćao sudjelovanje u frankfurtskoj povorci ponosa i održavanje manifestacija kojima se obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom, Međunarodni dan izlaska iz tišine i Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Ostali datumi koje ESB redovito obilježava obuhvaćali su i Međunarodni dan žena i Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije, interfobije i transfobije.

ESB nastavlja s radom usmjerenim ka postizanju rodno uravnoteženijega radnog okružja, a u 2019. na tom se području podvrgnuo i neovisnoj procjeni, te je u veljači dobio certifikat razine ASSESS (razina 1) inicijative Economic Dividens for Gender Equality (EDGE), koja je prepoznala ESB‑ovu predanost poticanju rodne ravnopravnosti na radnom mjestu.

U svrhu postizanja bolje rodne ravnoteže Izvršni odbor ESB‑a postavio je ciljeve za kraj 2019. Na kraju godine na rukovodećim je pozicijama bilo 30,3 % žena, u usporedbi s ciljem od 35 %. Na razini višeg rukovodstva udio je iznosio 30,8 % u usporedbi s ciljem od 28 % (vidi Tablicu 2.). Ukupni udio zaposlenica u ESB‑u na svim razinama iznosio je 45,3 %. Informacije o rodnoj ravnoteži u napredovanju u karijeri u ESB‑u vidi u Okviru 10. u poglavlju 8.

Kako bi privukao raznovrsne talente, ESB je 2019. godine preoblikovao svoje oglase za posao kako bi povećao uključenost, pri čemu je izričito poticao kandidate da se prijave bez obzira na dob, invaliditet, etničko podrijetlo, rod, rodni identitet, vjersko opredjeljenje, seksualnu orijentaciju ili druga obilježja. ESB je nastavio obraćati se kandidatima putem uključivih platforma za zapošljavanje, uključujući sudjelovanje na najvećem europskom sajmu karijera namijenjenom LGBT populaciji, Sticks & Stones, i na konferenciji European Women in Tech.

ESB je predan rastu i razvoju svojih zaposlenika, kojima je dosljedno nudio širok raspon prilika za učenje i razvoj kako bi ih podržao u suočavanju s izazovima u svijetu koji se neprestano mijenja. Tijekom prošle godine ESB je na razni ESSB‑a/SSM‑a razvijao kohezivnu strategiju za učenje i razvoj namijenjenu primjeni diljem sustava kako bi podržao talente u postizanju ciljeva za Europu. Temelj za to bile su postojeće lokalne edukacijske inicijative koje su bile otvorene za kolege diljem ESSB‑a i SSM‑a, a cilj je strategije poduprijeti razvoj kulture učenja koja povezuje učenje i razvoj s produktivnošću, sposobnošću i učinkovitošću.

Vođe imaju središnju ulogu u povećanju uspješnosti pojedinaca i timova na dobrobit organizacije. Imajući to na umu, ESB je posljednjih nekoliko godina uspješno provodio modularni Program za rast vođenja koji je završio u studenome 2019. Program je okupio više od 600 vođa na svim razinama, uključujući vođe timova koji nisu rukovoditelji, s ciljem jačanja liderstva, a time i poboljšanja učinkovitosti organizacije i izgradnje snažnih timova oko zajedničke vizije, svrhe i težnje da se stvori snažniji ESB.

ESB je u 2019. godini temeljito preispitao načine na koje podupire profesionalni razvoj svojih zaposlenika, a rezultat toga bila je provedba novoga sveobuhvatnoga karijernog okvira. Okvir obuhvaća nove metode promicanja zaposlenika te promjene procesa i politika koje olakšavaju i potiču mobilnost (tj. mijenjanje uloga unutar banke i prikupljanje iskustva izvan banke) kao priliku za rast. Spomenute promjene pozicioniraju ESB kao poželjnog poslodavca, a istodobno održavaju angažman zaposlenika i podupiru razvoj pojedinaca koji čine ESB.

12.2. Nastavljeno jačanje integriteta i standarda upravljanja

Stupanjem na snagu jedinstvenoga Kodeksa ponašanja za visoke dužnosnike ESB‑a („jedinstveni kodeks”) 1. siječnja 2019. ESB je ponovno potvrdio svoju predanost najvišoj razini integriteta i standarda upravljanja. Uvođenjem posebnih pravila za djelatnost nakon prestanka zaposlenja, privatne financijske transakcije i odnose s interesnim skupinama jedinstveni kodeks također obvezuje sve članove tijela ESB‑a na visokoj razini da objavljuju svoje mjesečne kalendare (od siječnja 2019.) te da na godišnjoj osnovi podnose potpisane izjave o interesima Odboru za etiku koji ih procjenjuje i potom objavljuje na mrežnima stranicama ESB‑a.

Nadalje, Odbor za etiku^[69] savjetuje članove ESB‑ovih tijela na visokoj razini o svim drugim pitanjima povezanima s profesionalnom etikom, pogotovo u odnosu na djelatnost nakon prestanka zaposlenja i plaćene profesionalne djelatnosti članova obitelji^[70]. U skladu sa sve većom važnošću pitanja povezanih s primjerenim ponašanjem i dobrim upravljanjem ESB je za sve nove članove ESB‑ovih tijela na visokoj razini i članove ESB‑ovih tijela na visokoj razini u odlasku uveo posebne sastanke na početku i završetku mandata s ESB‑ovim glavnim službenikom za usklađenost s propisima i upravljanje posvećene obvezama propisanima jedinstvenim kodeksom.

Suradnja između središnjih banaka europodručja i nacionalnih nadzornih tijela zahvaljujući radnoj skupini službenika za etička pitanja i usklađenost s propisima (ECTF) dobila je novi zamah u 2019. godini. ECTF djeluje kao središnji posrednik za razmjenu informacija i forum koji podupire dosljednu primjenu jedinstvenog kodeksa u nadzoru banaka Eurosustava i europskog nadzora banaka. S ciljem stvaranja dodatnih prilika za obostrano učenje ECTF je organizirao tematske sastanke sa svojim kolegama izvan ECTF‑a uključujući UN‑ov Ured za etiku, Ured Europskog ombudsmana i Europski revizorski sud, pri čemu je potonji predstavio svoje izvješće o etičkim okvirima odabranih institucija EU‑a u kojima je obavljena revizija.

Što se tiče zaposlenika, tijekom 2019. godišnjom je provjerom usklađenosti privatnih financijskih transakcija obuhvaćen nasumičan uzorak koji se sastojao od 10 % zaposlenika, a uključivao je i članove ESB‑ovih tijela na visokoj razini. Osim toga, ESB je prošle godine u skladu sa savjetom vanjskog pružatelja usluga proveo ad hoc provjeru usklađenosti s propisima koja je bila usredotočena na određenu skupinu zaposlenika.

U skladu sa svojim mandatom Odbor za reviziju ESB‑a nastavio je pomagati Upravnom vijeću u njegovim zadaćama i odgovornostima vezanima uz integritet financijskih informacija, nadzor nad unutarnjim kontrolama, pridržavanje mjerodavnog prava, propisa i kodeksa ponašanja i obavljanje revizorskih funkcija. Tijekom 2019. Odbor za reviziju posebno se fokusirao na rizike za kibersigurnost, adekvatnost okvira za upravljanje financijskim rizicima Eurosustava i promicanje proaktivnog pristupa u praćenju mjera koje se provode prema preporukama revizora.

Vodeći se načelima transparentnosti i odgovornosti, članovi ESB‑ovih tijela na visokoj razini održavaju redovan kontakt i interakciju s javnošću kao i sa stručnjacima iz javnog i privatnog sektora, akademskom zajednicom, interesnim skupinama i predstavničkim udruženjima. Ti se dijalozi i rasprave odvijaju unutar dobro postavljenog i javnog okvira koji jamči visoku razinu transparentnosti i dobro upravljanje.

Prošle je godine ESB odgovorio na 113 zahtjeva građana EU‑a za javni pristup i osigurao pristup do više od dvije stotine dokumenata (od kojih su neki djelomično objavljeni).

Osim toga, u sklopu svoje kontinuirane opredijeljenosti za dobro upravljanje i transparentnost, u 2019. godini ESB je odlučio uvesti novu politiku prema kojoj se dokumenti Odbora guvernera i Europskoga monetarnog instituta nastali prije osnivanja ESB‑a u lipnju 1998. smatraju povijesnim dokumentima kako bi im javnost mogla jednostavnije pristupiti.

Godišnji financijski izvještaji

https://www.ecb.europa.eu/pub/annual/annual-accounts/html/ecb.annualaccounts2019~9eecd4e8df.hr.html

Konsolidirana bilanca Eurosustava na dan 31. prosinca 2019.

https://www.ecb.europa.eu/pub/annual/balance/html/ecb.eurosystembalancesheet2019~fed8c5244a.hr.html

Statistički odjeljak (dostupno samo na engleskom jeziku)

https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/annrep/ecb.ar_annex2019_statistical_section~bf923b8ecc.en.pdf