Kako nastaju dobit i gubitci ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka europodručja?
Objavljeno 16. veljače 2017., posljednji put posuvremenjeno 19. svibnja 2023.
Europska središnja banka nije poput drugih banaka. Sastavlja godišnje financijske izvještaje i izvješćuje o dobiti i gubitcima kao i obična banka, ali s jednom velikom razlikom: naša zadaća nije ostvarivanje dobiti. Naša je zadaća održavanje stabilnosti cijena. Dobit ili gubitci koje ostvarimo popratni su učinci.
Isto vrijedi i za nacionalne središnje banke država europodručja, koje zajedno s ESB‑om čine Eurosustav. To ne znači da dobit i gubitci nisu važni za središnje banke Eurosustava. Dapače, vrlo je važno bilježimo li dobit ili gubitak. U nastavku objašnjavamo kako nastaju dobit i gubitci te zašto su toliko važni.
Što dobit i gubitci znače za središnju banku?
Iz podataka o dobiti i gubitcima vidljivo je jesu li prihodi i rashodi u ravnoteži. Pogledamo li prihode i rashode tijekom jedne godine, možemo izraditi godišnji financijski izvještaj. Isto mogu učiniti kućanstva ili poduzeća kako bi bolje razumjela svoje financije. Ako su prihodi veći od rashoda, ostvarujemo dobit. Ako su rashodi veći od prihoda, bilježimo gubitak.
Važno je imati na umu da se poslovanje središnje banke znatno razlikuje od, recimo, poslovanja pekarnice koja ostvaruje prihod od prodaje kruha i čiji rashodi uključuju troškove brašna i energije. Središnje banke uglavnom posluju kroz bankovni sustav.
Kako Eurosustav ostvaruje svoje prihode?
Euronovčanice u vašem novčaniku vrijede mnogo više nego što košta njihova proizvodnja. Poslovne banke te vam euronovčanice stavljaju na raspolaganje preko svojih podružnica i bankomata. Kako bi to učinile, moraju ih »kupiti« od Eurosustava prijenosom financijske imovine. Ta je imovina izvor prihoda, koji stručnjaci zovu »emisijska dobit«.
Što je emisijska dobit?Izvor prihoda za središnju su banku i kamate koje poslovne banke plaćaju kada od nas pozajmljuju novac.
Nadalje, ESB i nacionalne središnje banke kupili su mnogo financijske imovine, na primjer državne obveznice. Tu smo imovinu kupili kako bismo poduprli gospodarstvo kada su kamatne stope bile vrlo niske ili čak jednake nuli. Naš je cilj bio spriječiti da inflacija predugo ostane pretjerano niska. Imovina koju smo kupili može biti izvor prihoda.
Naposljetku, središnje banke ostvaruju prihode i od pričuva u stranim valutama i drugih ulaganja.
Kakve rashode ima Eurosustav?
Kada poslovne banke drže depozite u Eurosustavu, isplaćujemo im kamate. To nam stvara rashode. Ti troškovi mogu se povećati ako, na primjer, u sklopu svoje monetarne politike povećamo kamatne stope.
Zašto su rashodi sada veći od prihoda?
Kako bismo obuzdali visoku inflaciju, u vrlo kratkom smo razdoblju znatno povećali kamatne stope. Zbog toga su se povećale kamatne stope na financijskim tržištima, te poskupjeli krediti u cijelom gospodarstvu. Zbog većih kamatnih stopa zaduživanje je postalo manje privlačno a štednja privlačnija. Na taj se način potrošnja smanjuje, gospodarstvo smiruje, a inflacija vraća na ciljne razine – što je naš krajnji cilj.
Popratni učinak monetarne politike bilo je znatno i naglo povećanje kamata koje središnje banke Eurosustava plaćaju bankama za njihove depozite. No prihod od imovine koju drže nije se povećao jednakom dinamikom.
Naime, na velik dio te imovine, osobito na državne obveznice, ne plaćaju se velike kamate jer je ona kupljena kada su kamatne stope bile niske. Često ima i dug rok dospijeća. Na primjer, ako središnje banke Eurosustava drže državnu obveznicu s rokom dospijeća od deset godina, to znači da će puni iznos obveznice biti otplaćen tek za deset godina.
Kada smo kupili te obveznice, bila je to dobra odluka za vraćanje inflacije na ciljnu razinu od 2 %. U to je vrijeme inflacija bila pretjerano niska. Kupnja te imovine po njezinoj tadašnjoj cijeni pridonijela je smanjenju kamatnih stopa na financijskim tržištima.
Kako funkcionira ESB-ov program kupnje vrijednosnih papira?Ali time se rizik povezan s budućim promjenama kamatnih stopa s financijskih tržišta prebacio na središnju banku.
Taj se rizik upravo počinje materijalizirati dok središnje banke diljem svijeta povećavaju kamatne stope radi smanjivanja inflacije. Stoga se rashodi Eurosustava povećavaju brže od njegovih prihoda. To znači da se dobit smanjuje i da Eurosustav čak može zabilježiti gubitak.
Što se događa ako Eurosustav zabilježi gubitak?
Ako zabilježimo gubitak, za njegovo pokriće prvo možemo pokušati uporabiti dobit koju smo ostvarili prethodnih godina. ESB i druge središnje banke europodručja nekoliko su godina ostvarivali znatnu dobit, ukupno otprilike 300 mlrd. EUR između 2012. i 2021.
Ta je dobit uglavnom rezultat monetarne politike koju smo provodili u tim godinama. Kupili smo mnogo imovine a kamatne stope bile su negativne, zbog čega su nam banke plaćale naknadu za depozite koje su položile kod nas.
Dio te dobiti razborito smo uporabili za stvaranje financijskih zaštitnih slojeva kao što su opće rezervacije i pričuve. Osim toga, neki financijski zaštitni slojevi stvaraju se kada redovito revaloriziramo svoju imovinu. Sada te zaštitne slojeve možemo uporabiti.
Ako ESB-ove opće rezervacije za rizike nisu dostatne za pokrivanje gubitaka, središnje banke država europodručja mogle bi pokriti preostale gubitke vlastitim prihodima od operacija monetarne politike. Osim toga, gubitci se mogu evidentirati u ESB‑ovu godišnjem financijskom izvještaju i nadomjestiti budućim prihodom.
Više o postupcima podjele dobiti i gubitka možete pročitati u ovom radu iz ESB‑ove serije Povremenih radova.
Je li važno ako ESB zabilježi gubitak?
Važno je imati na umu da središnje banke ne posluju kao poduzeća. Mogu izgubiti novac i unatoč tomu učinkovito djelovati. No iz načela financijske neovisnosti proizlazi da nacionalna središnja banka uvijek treba biti dostatno kapitalizirana.
Očekujemo da će se gubitci s vremenom smanjiti jer će se povećati i prihodi središnjih banaka Eurosustava od obveznica i druge imovine te od kredita koje odobravaju poslovnim bankama.
Budući da su kamatne stope opet pozitivne, Eurosustav bi u srednjoročnom razdoblju trebao opet ostvarivati dobit.
Što se događa kada ostvarimo dobit?
Kada ostvarimo dobit, možemo izdvojiti dio sredstava u opće rezervacije i pričuve kako bismo se zaštitili od mogućih budućih gubitaka. Ostala dobit, ako je ima, potom se dijeli među nacionalnim središnjim bankama država europodručja, koje imaju udjele u ESB‑u.
Nacionalne središnje banke mogu zadržati dio dobiti, a preostalu dobit obično daju državi kao doprinos proračunu. Korist od toga imaju građani u europodručju.