Kako funkcionira ESB‑ov program kupnje vrijednosnih papira?

22. siječnja 2016. (posuvremenjeno 20. svibnja 2025.)

Zašto nam je potreban program kupnje vrijednosnih papira?

U uobičajenim gospodarskim prilikama ESB određivanjem kratkoročnih ključnih kamatnih stopa upravlja širim financijskim uvjetima i, u konačnici, makroekonomskim kretanjima i inflacijom. No zbog svjetske financijske krize 2008. i promjena u načinu funkcioniranja našeg gospodarstva ključne kamatne stope približile su se svojoj efektivnoj donjoj granici, odnosno točki na kojoj bi njihovo daljnje smanjivanje imalo slab ili nikakav učinak. ESB je stoga počeo rabiti druge mjere kako bi odgovorio na rizik predugog razdoblja niske inflacije i vratio stopu inflacije na ciljnu razinu od 2 % u srednjoročnom razdoblju, kako Upravno vijeće definira stabilnost cijena. Program kupnje vrijednosnih papira (engl. asset purchase programme, APP) jedan je od alata kojima se ESB može služiti kako bi to postigao. Neto kupnje u sklopu APP‑a završile su u srpnju 2022. a glavnice dospjelih vrijednosnih papira kupljenih u sklopu tog programa i dalje su se reinvestirale u cijelosti do veljače 2023. Djelomično reinvestiranje provodilo se do lipnja 2023. Od srpnja 2023. ne provodi se reinvestiranje u sklopu APP‑a. Više informacija može se pronaći na stranicama o APP‑u.

Kako funkcionira APP?

U sklopu APP‑a ESB i nacionalne središnje banke kupovali su različite vrijednosne papire, među ostalim državne obveznice, vrijednosne papire koje izdaju europske nadnacionalne institucije, korporativne obveznice, vrijednosne papire osigurane imovinom i pokrivene obveznice. Takve kupnje utječu na šire financijske uvjete i, u konačnici, na gospodarski rast i inflaciju trima glavnim kanalima, koji su opisani u nastavku.

Izravan prijenos učinaka

Kada ESB kupi vrijednosne papire privatnog sektora, kao što su vrijednosni papiri osigurani imovinom i pokrivene obveznice, koji su povezani s kreditima koje banke odobravaju kućanstvima i poduzećima u realnom gospodarstvu, povećana potražnja za tim vrijednosnim papirima povećava njihovu cijenu. To banke potiče na odobravanje više kredita, koje zatim mogu uporabiti za stvaranje i prodaju više vrijednosnih papira osiguranih imovinom ili pokrivenih obveznica. Zbog veće ponude kredita kamatne stope banaka na kredite poduzećima i kućanstvima obično se smanjuju, pa se poboljšavaju opći uvjeti financiranja.

Uravnoteženje portfelja

ESB kupuje vrijednosne papire privatnog i javnog sektora od ulagača kao što su mirovinski fondovi, banke i kućanstva. Ti ulagači mogu se odlučiti uzeti sredstva koja prime u zamjenu za vrijednosne papire koje su prodali ESB‑u i uložiti ih u druge vrijednosne papire. Povećanjem opće potražnje za vrijednosnim papirima, taj mehanizam uravnoteženja portfelja uzrokuje rast cijena i smanjenje prinosa, čak i za vrijednosne papire na koje APP nije usmjeren. Zbog toga se smanjuju troškovi (efektivna tržišna kamatna stopa) za poduzeća koja se žele financirati na tržištima kapitala. Istodobno smanjenje prinosa na vrijednosne papire potiče banke da odobravaju kredite poduzećima ili kućanstvima. Snažnije bankovno kreditiranje realnog gospodarstva obično uzrokuje smanjenje troškova zaduživanja za kućanstva i poduzeća. No ako ulagači iskoriste dodatna sredstva za kupnju vrijednosnih papira s višim prinosom izvan europodručja, moglo bi doći i do pada tečaja eura, zbog čega obično nastaju pritisci na rast inflacije.

Kanalima izravnog prijenosa učinaka i uravnoteženja portfelja poboljšavaju se širi financijski uvjeti za poduzeća i kućanstva u europodručju. Kupnjom vrijednosnih papira smanjuju se troškovi financiranja, što može potaknuti ulaganje i potrošnju. Kada je inflacija preniska, dinamičnija potražnja poduzeća i potrošača u konačnici pridonosi vraćanju inflacije na razinu od 2 % u srednjoročnom razdoblju.

Signaliziranje

U razdobljima kada je inflacija predugo preniska, kupnjama vrijednosnih papira signalizira se tržištu da će središnja banka održavati kamatne stope niskima tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Time se smanjuju volatilnost i neizvjesnost na tržištu povezana s budućim kretanjima kamatnih stopa, što poduzećima i kućanstvima olakšava donošenje odluka o ulaganjima. Kamatne stope na dugoročne kredite, na primjer, ostat će na nižoj razini jer banke predviđaju dulje razdoblje niskih kamatnih stopa.